Kako preziveti operacijuBilo bi lepo kada bi postojao neki recept, tipa malo dodam ovoga i onoga, pa to sve zajedno pomesam i stavim da se pecem. Hm, kada ogledam ni ta jela koja se spremaju ne uspu uvek kako bi trebalo, pa tako je i sa operacijom.
Postoje traume koje se javljaju pre operacije koje se izrazavaju na razlicite nacine.
Ono sto mogu dakazem je univerzalno za sve ljude i za svaku vrstu operacije.
1. Morate biti svesni da posle operacije nikada ni fizicki, a ni psihicki necete biti isti
a. Kada kazem fizicki, mislim da znate na sta mislim, postoje ogranicenja, kojih vi hteli ili ne, morate da se pridrzavate, jer ce vam biti gore nego sto je bilo.
b. Kada kazem psihicki, naravno da ne mislim da cete postati nenormalni, vec to da cete poceti mnogo vise da vrednujete zivot, posmatrate ljude koji nisu, na svu srecu, iskusili takvu situaciju i oseticete da nisu svesni koliko smo ranjivi i smrtni. Takodje morate biti spremni na to da mozda nikada necete moci da se zaposlite tamo gde ste ceo zivot zeleli, ali na vama je da se za to sve spremite, a nece vam biti tesko ako vam uvek na prvom mestu bude bilo vase zdravlje. Desavace vam se da vam je divno samo zato sto mozete da vidite ptice, Sunce, zgrade ....... ljude i sve oko sebe i bice vam po prvi put iskreno drago sto ste dobili tu mogucnost da zivite, pitacete se " Da li cu ugledati ponovo sve to kada se operacija zavrsi, ili ce se tamo sve na stolu u hladnoj operacionoj sali i zavrsiti ". Trazicete da sto duze gledate sve te prizore ne bi li vam se neki od njih sto vise urezao u secanju i nebi li ste ag sa sobom poneli iza tih bolnickih zidova. Znam da vam ovo izgleda kao gomila gluposti. Tako je izgledala i svima kojima sam to rekla, ali je to istina, ili je bar kod mene bila.Takodje da ce vas neki ljudi, koji ne shvataju ozbiljnost situacije u kojoj ste se nasli, drugacije posmatrati. Meni se naprimer desilo da sam dobila jedan veoma glup komentar po izlasku iz bolnice. I to tipa: " Sada ces morati da nosis kupaci iz jednog dela "
Pogledala sam u pravcu te osobe i samo se nasmejala, ne verujuci koji komentar cujem, ali na svu srecu osoba mi i nije toliko bliska da bih se i osetila povredjenom Ali sta reci
Neki ce vas pitati za velicinu reza, pa komenterisati o njegovoj velicini, obliku............ To su gluposti !!!!!!!!!To samo po kazuje koliko ljudi nisu svesni onoga sto ste preziveli i na njih
NIKADA ne treba da obracate paznju, jer i oni koji vam upucuju te komentare imajo mozda vise nedostataka nego sto cete vi imati i sa tom operacijom i rezom koji ce vas celog zivota pratiti, ali treba da ga nosite sa ponosom. Ukoliko se to desi i takvi komentari vas ucine nesigurnim, polako cete poceti da sebe krivite sto ste operisani, a to je lagani put ka sopstvenom podanistavanju, a ako do toga dodje bilo bi dobro posetiti psihologa. Recicete pa nismo ludi da idemo. Hm, niste ludi, ali cete poludeti ako ne odete. Zbog svega ovoga treba da volite sebe mozda i mnogo vise nego ranije i ne radite gluposti zbog drugih unistavajuci sebe.
Da, ja sam se promenila, postala sam veoma ozbiljna, moj tata bi rekao : " koliko si hladna i led bi zaledila". Da, nije za pohvalu bas toliko u tom pravcu ici, ali znam da mogu da kazem da sam svaki dan srecna, a srecna sam jer sam ziva, naucila sam da se ne nerviram za svaku glupost, ili da li ce sutra biti kise ili ne........ma hajde, gluposti........
2. Morate biti svesni da morate biti psihicki spremni za operaciju, jer vam je vase zdravlje na prvom mestu.
Kako se psihicki spremiti? Veoma je tesko reci, jer smo mi svi razliciti.
a.Morate reci sebi da je to ono sto je vasem zdravlju potrebno, da svaki lekar koji radi operacije je ucio da to radi i da ne bi bio tu gde jeste, tj.
morate verovati lekarub.Morate se interesovati za bolest koja vas je snasla, tj. morate je prouciti da biste znali sa cime se borite, a ne da se borite sa vetrenjacama.
v.Morate sebe smirivati i nemojte uvek dozvoliti drugima da vide koliko placete, jer ce oni stvoriti jos vecu tenziju, a vama je potreban mir i usredsredjenje na operaciju.
Kada ste sami, placite, ali se trudite da plac prekinete, jer time samo pogorsavate zdravlje.
g.Morate biti uvereni da cete izaci kao pobednik.
d. Bilo bi pozeljno da se smirite, legnete na krevet ili u krevet, razmisljate o operaciji, zamisljate lekara kako vam prilazi dok vi lezite, kako vam pravi rez i na kom mestu, kako dolazi do mesta koje treba da "popravi", kako operise, kako je operacija dobro prosla, kako nije bilo komplikacija, da je vas organizam spreman na to sve, kako lekar zasiva rez, i kako se vi budite posle anestezije, kako se oporavljate i kako ce vam uvek biti dobro. To su neke stvari koje sam ja radila i tek posle kojih sam bila spremna, otisla kod doktora i rekla da moze da me posalje u prostoriju u kojoj se prijavljuju pacijenti za operacije kako bi me stavili na listu. Verujte mi bilo mi je potrebno 1,5 mes. da skupim hrabrosti i sebe psihicki spremim na to.
Kada pogledate sta pise pod brojevima 1 i 2 veoma surovo zvuci, ali to su cinjenice.
Uspela sam u svemu ovome, psihicki sam ostala normalna i psiholog mi nije trebao.
Zato je moja parola : " Samo jaki mozemo sve, budi jaka ! "