Trening > ::Bodybuilding & fitness za zene::

Program vezbanja i ishrane za bubrezne bolesnike

<< < (98/111) > >>

Tijana:
Sačuvajte bubrege   10 zlatnih saveta kako da sačuvate bubrege  1. Težiti idelanoj kontroli šećerne bolesti
 
* glikemija našte 5,5 mmol/l
* glikemija 2h posle obroka do 7.5 mmol/l
* HbA1c do 6.5% 2. Težiti idealnoj kontroli krvnog pritiska (ispod 130/80 mmHg)
3. Najmanje jednom godišnje uraditi pregled mokraće na prisustvo belančevina
4. Ako se u mokraći pojave belančevine, prvo treba isključiti infekciju bubrega i mokraćnih puteva, pa pregled mokraće na prisustvo belančevina ponoviti za 4-6 nedelja
5. Svaku infekciju mokraćnih puteva obavezno lečiti, a urinokulturu ponoviti posle završenog lečenja
6. Ako se prisustvo belančevina u mokraći održava, tražiti od svog lekara savet za dalje ispitivanje bubrega
7. Izbegavati primenu antibiotika koji imaju štetno dejstvo na bubrege
8. Izbegavati kontrastna snimanja bubrega, izuzev ukoliko za to ne postoji jaka potreba
9. Smanjiti unos soli u ishrani ispod 5 gr/dan, a belančevine životinjskog porekla na ispod 0.8 gr/kg
10. Kontrolisati masnoće u krvi najmanje jednom godišnje i, ukoliko se dokažu povećane vrednosti neke od njih, uzimati predložene lekove do njihovog normalizovanja

Tijana:
Upala bubrega i gnoj u bubregu  Akutna upala bubrega je infekcija gornjeg dela urinarnog trakta, koja najčešće nastaje prodorom bakterija iz mokraćne bešike putem mokraćovoda u bubreg. Ukoliko se ne počne na vreme sa lečenjem, upala bubrega može prouzrokovati nepopravljiva oštećenja bubrega ili se infekcija može proširiti krvotokom uzrokovajući po život opasno stanje – sepsu. Mokraćni sistem se sastoji od bubrega, mokraćovoda (uretera), mokraćne bešike i mokraćne cevi (uretre). Infekciju bubrega najčešće izaziva gram-negativna bakterija Escherichia coli koja, inače, poreklom iz debelog creva ulazi kroz mokraćnu cev u mokraćnu bešiku i tu se počinje razmnožavati i širiti. Staphylococcus saprophyticus je drugi najčešći uzročnik. Ostale vrste su Klebsiella, Proteus mirabilis, Ureaplasma urealyticum iEnterococci. Infekcija bubrega može nastati i putem krvi, ali u ređim slučajevima.Simptomi bolesti su: bolovi u slabinama ili leđima, jaka abdominalna bol (povremena), temperatura - iznad 38 stupnjeva Celzijusa, u trajanju od preko 2 dana, drhtavica, topla koža, zažarenost ili crvenilo kože, vlažna koža (dijaforeza - izraženo znojenje), povraćanje, mučnina, malaksalost, bolovi u celom telu, mokrenje, bolno povećana učestalost mokrenja, tjeranje na češće mokrenje, potreba mokrenja noću (nokturija) urin zamućen ili nenormalne boje, krv u urinu, neugodan ili jak miris urina, promene svesti ili konfuzija.
 Recepti:
 U ovim slučajevima, uz primenu sedećih kupki od kukuruzne svile, sveže ubrane zečje soce, žute i bele mrtve koprive i rastavića treba piti i mleko sa troskotom (3-4 šolje dnevno) koje ima izvanredno dejstvo. Troskot - na jednu šolju puna mala kašika - preliti vrelim mlekom i piti toplo, u gutljajima. (2)
 Ljuske mahune, zobena slama, lišće bele breze - po 30 g. Peteljka trešnje, koren peršuna, lazarkinja - po 10 g. Preslica i zova (srednja kora, spoljašnja se ostruže) – po 20 g. Gornja se količina dobro promeša. Od ove mešavine jedna se kašika uveče stavi u 300 g vode da preko noći stoji. Ujutro dodati 1-2 kašike meda, staviti na šporet. Čim zavri, odmah skinuti i ostaviti poklopljeno da stoji 10 minuta. Zatim se ocedi, doda soka od limuna i pije više puta dnevno po kašikica. Preporučuje se što više grožđa i lubenica. (1)
 Kupina, beli slez, anđelika, pirika i zova - od svakog uzeti koren - po 30 g. Gornja se količina stavi u 2 litre belog vina i ostavi 8—10 sati da odstoji. Nakon toga se kuva tako dugo dok se ne ukuva na tričetvrtine litre i ostavi još 1—3 sata po klopljeno da se pari. Tad se ocedi. Pije se triput dnevno po šoljicu. (1)
 U pola litre kvalitetnog ruma stavi se 2-3 kašike ploda trnjine (Prunus spinosa). Već nakon 24 sata može se uzeti svako jutro, natašte pola do jedne čašice. To je izvanredan lek i za bolesti bešike. (1)
 Plod žalfije, plod divlje ruže (šipak), preslica, kleka, ženska bokvica u jednakom odnosu. Dobro promešati i od te mešavine jednu kašiku preliti sa 200-300 g ključale vode i ostaviti poklopljeno 10-15 minuta. Pije se dvaput dnevno -ujutro natašte i uveče pre spavanja. (1)
 Pelin, žalfija, kičica, majčina dušica, smrekova vršika, rastavić, zovin list – uzima se sve u jednakim delovima. To se dobro promeša i od te mešavine stavi se 4-5 kašika u litru vode, kuva 4-5 minuta i ostavi poklopljeno još nekoliko minuta. Nakon toga se ocedi i pije nezaslađeno više puta dnevno po malu šoljicu. Uveče pre spavanja treba popiti pola litre. Kura traje duže vremena. (1)
 Rastavić, breza (list) po 40 g i 20 g imele. Uzeti 3 kašike i kuvati 10 minuta u pola litre vode, ostaviti preko noći i u pet navrata popiti. (1)
 2-3 kašike breze (lišća) preliti sa 2 decilitra vrele vode, ostaviti 15 minuta, zatim procediti. Tome dodati na vrh noža sodu bikarbonu. Piti 2-3 puta na dan. (1)
 40 g svile od kukuruza , 40 g stabljike preslice, 40 g stabljike rusomače, 40 g listova nane pitome, 40 g listova i cvetova gospine trave (Hypericum perforatum), 40 g stabljike timijana, 40 g stucane kleke, 20 g listova celera, 20 g listova bokvice muške. Trave jako usitniti i smešati. U 1 litru proključale vode staviti 10 g mešavine i kuvati poklopljeno 1,5 minuta. Kad se čaj ohladi, procedi se u tamnu bocu, začepi i drži na tamnom mestu. Pije se 3 puta dnevno po 1 dcl prije jela i između obroka, svakih 2 sata po 1/2 dcl. Posle napitaka koji se uzimaju pre jela, pojesti 1 kašiku rafinisanog maslinovog ulja, a posle drugih napitaka uzima se jedna kašika meda sa nekoliko kapi isceđenog limunovog soka. Maslinovo ulje može se uzimati pomešano sa hranom. Bolesnici koji ujedno boluju od šećeme bolesti med zamenjuju narandžinim sokorn. Hranu pripremati isključivo na biljnom ulju i sa vrlo malo soli, ili bez soli, jako raskuvanu hranu, čorbastu i sa što više zeleni. Bolesnik treba da živi u prozračnoj sobi sa ujednačenom temperaturom. Ujutro i uveče mlakom mešavinom maslinovog ulja i rakije lozovače namazati leđa, slabine, područje bubrega i ispod stomaka. Posle toga se toplo obući i ležati u toploj prostoriji. Preporučuju se lagane šetnje na čistom vazduhu. Za vreme lečenja bolesti zabranjeno je: meso i mesne prerađevine, slano jelo, alkohol i veće količine poslastica, crna kafa, cigarete, fizički rad. (A)
 Čaj za teži oblik bolesti: 40 g koprive, 40 g stucane kleke, 40 g svile od kukuruza, 40 g stabljike preslice, 30 g stabljike timijana, 30 g stabljike majčine dušice, 30 g stabljike nane divlje, 30 g korena beloga sleza, 30 g listova peršuna, 20 g stabljike kilavice. Pripremanje čaja, način upotrebe i sva druga uputstva isti su kao i kod lakšeg oblika akutne upale bubrega, stim što se u ovom slučaju uzima lagani čaj od mešavine jednakih količina majčine dušice i glogovog cveta. Ne uzimati suviše tečnosti. (A)
 Čaj kod hronične upale bubrega: 50 g pirevine (podzemni deo), 50 g stabljike rastavića, 40 g listova i cvetova hajdučke trave, 40 g istucanih bobica kleke, 30 g istucanog ploda šipurka, 30 g stabljike timijana, 30 g stabljike majčine dušice, 30 g listova bokvice muške, 30 g lanenog semena, 30 g listova gaveza, 20 g korena valerijane. Priprema se isto kao i prethodni čaj. Piti hladan čaj sa malo limunovog soka. Ujutru i uveče mlakom rakijom lozovačom namazati leđa, krsta i slabine. Posle toga, lanenu ili pamučnu krpu natopiti maslinovim uljem i obložiti rakijom namazana mesta, umotati suvom lanenom ili pamučnom krpom. (A)
 

Tijana:
Presađivanje bubrega Dr.sc. Mladen Knotek
 Član transplantacijskog tima KB Merkur
 Voditelj odsjeka za nadomjesno bubrežno liječenje Odjela za nefrologiju
 Klinika za unutarnje bolesti KB Merkur, Zagreb
 Što je presađivanje bubrega?  Presađivanje (transplantacija) bubrega je postupak kojim se bubreg davatelja smješta u donji dio trbušne šupljine primatelja, pri čemu se bubrežna arterija i vena spajaju na veliku zdjeličnu arteriju i venu primatelja. Mokraćovod presađenog bubrega se pripaja na mokraćni mjehur primatelja.
 Kod kojih bolesnika je potrebno presađivanje bubrega?  Presađivanje bubrega primjenjuje se u bolesnika s kroničnim uznapredovalim zatajenjem bubrega. Kronično zatajenje bubrega najčešće je posljedica arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti. Ostali česti uzroci su kronični glomerulonefritis, policistična bolest bubrega i kronični pijelonefritis. Najčešće se radi o bolesnicima koji su zbog zatajenja bubrega na dijalizi (hemodijalizi ili peritonejskoj dijalizi), no u bolesnika koji imaju živog davatelja dobro je planirati transplantaciju neposredno prije nego što bi se započelo liječenje dijalizom. Na taj način moguće je izbjeći dijalizu.
 Prijava na listu čekanja za transplantaciju bubrega  U Hrvatskoj se transplantacija bubrega obavlja u nekoliko centara. To su KBC Rijeka, KBC Zagreb i KB Merkur. Centar za dijalizu u kojem se bolesnik liječi obrađuje potencijalnog kandidata za stavljanje na listu čekanja prema propisanim nacionalnim smjernicama. Nakon što su obavljene propisane pretrage, dokumentacija pacijenta, a potom i pacijent, upućuje se u transplantacijsku ambulantu izabranog transplantacijskog centra (KBC Rijeka, KBC Zagreb ili KB Merkur). Ukoliko ne postoje medicinske zapreke, bolesnik će biti prijavljen na Nacionalnu listu čekanja za presađivanje bubrega. Lista čekanja jedinstvena je za čitavu Hrvatsku, i s nje se bolesnici odabiru za transplantaciju bubrega prema jedinstvenim kriterijima. Odabir određenog transplantacijskog centra ne utječe na vjerojatnost za transplantaciju bubrega. Odabirom transplantacijskog centra (slanjem dokumentacije i upućivanjem pacijenta u određenu transplantacijsku ambulantu radi prijave na Listu čekanja) jedino se bira centar u kojem će se transplantacija obaviti i u kojem će se nakon transplantacije pacijent kontrolirati.
 Tko mogu biti darivatelji bubrega?  Najčešći darivatelji bubrega su osobe koje su umrle moždanom smrću (kadaveri), nakon traume glave ili moždanog krvarenja. Druga skupina su živi darivatelji, najčešće članovi obitelji bubrežnog bolesnika. Pri tomu se radi o biološki srodnim darivateljima (roditelji, braća, djeca, pripadnici šire porodice) ili biološki nesrodnim darivateljima (npr. bračni partneri, prijatelji). Prednost transplantacije sa živog darivatelja ogleda se u izbjegavanju duljeg čekanja na transplantaciju. Također, bubrezi presađeni sa živog darivatelja u prosjeku bolje i dulje funkcioniraju nego bubrezi dobiveni od mrtvog darivatelja. Darivanje bubrega predstavlja vrlo malen rizik za darivatelja, budući da se detaljnim pretragama isključuju osobe koje bi zbog darivanja bubrega mogle kasnije imati zdravstvenih problema.
 Odabir primatelja bubrega  Kandidat za transplantaciju bubrega mora biti prijavljen na Listu čekanja da bi se razmatrao za transplantaciju. Za odabir primatelja bubrega od mrtvog darivatelja služimo se kriterijima koje je propisalo Ministarstvo zdravstva. Među tim kriterijima važno mjesto zauzima podudarnost u krvnoj grupi između darivatelja i primatelja, tkivna podudarnost, vrijeme provedeno na dijalizi, senzibiliziranost primatelja... U slučaju presađivanja bubrega sa živog davatelja, stav i kriteriji za prihvaćanje darivatelja mogu se razlikovati među pojedinim transplantacijskim centrima. Načelno, potrebna je odgovarajuća krvna grupa (koja ne mora biti podudarna!) i negativna križna proba između darivatelja i primatelja. Preporuka je da se bolesnici raspitaju u pojedinom transplantacijskom centru o detaljnim kriterijima određenog transplantacijskog centra za transplantaciju bubrega sa živog davatelja.
 Koje su koristi od presađivanja bubrega?  U bolesnika u kojih se presađivanje obavi sa živog davatelja, presađivanjem bubrega može se izbjeći liječenje dijalizom. Ukoliko je bolesnik već na dijalizi, uspješno presađivanje bubrega zamijenit će dijalizu. Uspješno presađivanje bubrega omogućava kvalitetniji, normalniji život u odnosu na dijalizu. Također, manje je ograničenja u prehrani. Novi bubreg proizvodi dovoljno eritropoetina pa nakon transplantacije najčešće nema anemije i nije potrebna primjena eritropoetina. U žena u generativnoj dobi ponovo se uspostavlja menstrualni ciklus, i često je moguće planiranje trudnoće (uz savjetovanje s transplantacijskim liječnikom).
 Što bolesnik mora nakon presađivanja bubrega?  Presađeni bubreg, ukoliko nije presađen s jednojajčanog blizanca, predstavlja strano tijelo, koje organizam nastoji odbaciti. Da bi se to spriječilo potrebno je uzimati lijekove protiv odbacivanja (imunosupresivni lijekovi). Postoje različite kombinacije imunosupresivnih lijekova (imunosupresivni protokoli), no zajedničko im je da se lijekovi protiv odbacivanja moraju uzimati dokle god traje funkcija presađenog organa. U načelu, intenzitet imunosupresivnog liječenja veći je u ranom razdoblju nakon transplantacije, a kasnije se smanjuje. Transplantirani se pacijent mora redovito kontrolirati. Nakon otpusta iz bolnice potrebne su vrlo česte kontrole prilikom kojih se osim općeg stanja pacijenta provjeravaju i laboratorijski nalazi. Osobito su važni oni koji pokazuju funkciju bubrega (ureja i kreatinin), kao i koncentracija nekih imunosupresivnih lijekova u krvi. U načelu se (ovisno o transplantacijskom centru) u početku kontrole češće obavljaju u transplantacijskom centru, a kasnije se dio kontrola obavlja u nadležnom centru za dijalizu, odnosno na nadležnoj nefrologiji. S vremenom se učestalost kontrola prorjeđuje.
 Imunosupresivni lijekovi  Lijekovi protiv odbacivanja omogućili su uspjeh presađivanja organa, kojemu danas svjedočimo. Na žalost, oni ne djeluju samo na sprečavanje odbacivanja presađenog organa, već imaju brojne neželjene učinke na organizam. Osobito je važna smanjena otpornost na infekcije koju uzrokuju imunosupresivni lijekovi. Prikazat ćemo ukratko svojstva nekih imunosupresivnih lijekova koji se primjenjuju u Hrvatskoj. Niti u svijetu, niti u Hrvatskoj protokoli liječenja nisu jedinstveni za sve transplantacijske centre. Transplantacijski centri odlučuju se za pojedine protokole imunosupresije sukladno rezultatima objavljenih kliničkih istraživanja i prema vlastitim iskustvima.
Daklizumab (Zenapax) i basiliksimab (Simulect) su monoklonska protutijela koja se koriste u uvođenju imunosupresije u nekih bolesnika, npr. u onih s povećanim rizikom za odbacivanje. Primjenjuju se intravenski u ranom periodu nakon transplantacije.
Antitimocitni imunoglobulin (ATG Fresenius i Thymoglobulin) se također koristi u započinjanju imunosupresije u nekih bolesnika (s velikim rizikom za odbacivanje, bolesnici s odgođenom funkcijom bubrega) i u liječenju težih epizoda odbacivanja. Antitimocitni imunoglobulin može povećati rizik od infekcije i nekih vrsta tumora.
 Ciklosporin (Sandimun Neoral, Consupren) je snažan imunosupresiv, koji se primjenjuje u održavanju imunosupresije. Njegova doza se određuje prema koncentraciji u krvi. Krv se vadi ili 12h nakon uzimanja prethodne doze ciklosporina (C0) ili 2h nakon uzimanja lijeka (C2), ovisno o praksi transplantacijskog centra. Consupren i Neoral nemaju istovjetna farmakološka svojstva pa pacijenti nikako bez znanja i suglasnosti transplantacijskog liječnika ne smiju "prelaziti" s jednog na drugi lijek. Neke od nuspojava ciklosporina su arterijska hipertenzija, povišene masnoće u krvi, pojačan rast dlaka, povećanje desni, drhtanje ruku, oštećenje bubrega, smetnje živčanog sustava.
Takrolimus (Prograf) je lijek iz iste skupine kao ciklosporin te se također primjenjuje u održavanju imunosupresije. Njegova koncentracija u krvi određuje se 12h nakon uzimanja prethodne doze (a prije uzimanja slijedeće doze- C0). Neke od nuspojava su mu oštećenje bubrega, povećana sklonost razvoju šećerne bolesti, arterijska hipertenzija, štetan učinak na živčani sustav.
Mikofenolat mofetil (CellCept) i mikofenolat natrij (Myfortic) su lijekovi koji se primjenjuju najčešće u kombinaciji sa ciklosporinom ili takrolimusom. U novije vrijeme se i CellCept dozira na temelju koncentracije u krvi. CellCept i Myfortic se primjenjuju u imunosupresiji održavanja. Glavna nuspojava su im probavne smetnje (bol u trbuhu, proljev) i promjene u krvnoj slici (smanjeni broj leukocita, anemija).
Sirolimus (Rapamune) i everolimus (Certican) su noviji imunosupresivi, koji se primjenjuju u različitim kombinacijama s ciklosporinom ili takrolimusom ili mikofenolatom u održavanju imunosupresije. Njihova doza se određuje mjerenjem koncentracije u krvi, a vodeće nuspojave su im promjene krvne slike slično kao kod mikofenolata te povišenje masnoća, štetan učinak na bubreg u kombinaciji s ciklosporinom i takrolimusom, promjene na koži, ranice u usnoj šupljini, usporeno zaraštanje rana.
Kortikosteroidi se primjenju u uvođenju u imunosupresiju i vrlo često u imunosupresiji održavanja. Također se koriste u liječenju epizoda odbacivanja. Njihova doza se smanjuje s duljinom razdoblja nakon transplantacije. Nuspojave su im povećanje koncentracije glukoze u krvi, povećanje masnoća u krvi, usporavanje zaraštanja rana, osteoporoza...
 Komplikacije nakon transplantacije bubrega  Neposredno nakon operativnog zahvata transplantacije bubrega moguće su kirurške komplikacije (npr. krvarenje, tromboza presađenog bubrega, problemi sa cijeljenjem rane itd.). Također, zbog uzimanja imunosupresivnih lijekova bolesnik je osjetljiv na bakterijske, virusne i gljivične infekcije. Infekcije ponekad mogu biti i opasne po život. S protokom vremena od transplantacije, rizik od infekcija sve je manji, jer je i intenzitet imunosupresije manji. Zbog uzimanja lijekova protiv odbacivanja, u transplantiranih bolesnika veća je i učestalost nekih oblika tumora u odnosu na zdravu populaciju.
U prvoj godini nakon transplantacije (najčešće u prvim mjesecima) moguće su epizode akutnog odbacivanja presađenog bubrega. To je jedan od razloga za česte kontrole transplantiranog bolesnika. Epizoda odbacivanja najčešće je praćena porastom kreatinina. Dijagnoza se postavlja isključivanjem drugih razloga za povišenu razinu kreatinina i analizom tkiva dobivenog biopsijom bubrega. Veliku većinu epizoda akutnog odbacivanja moguće je izliječiti odgovarajućom terapijom, ako je dijagnoza postavljena rano.
 Neki drugi važni problemi nakon transplantacije  Nakon transplantacije je česta osteoporoza (smanjenje gustoće kostiju). Jedan je od razloga bolest kostiju izazvana prethodnim kroničnim zatajenjem bubrega (bubrežna osteodistrofija), a drugi razlog je uzimanje lijekova protiv odbacivanja (osobito kortikosteroida). Osteoporoza je povezana s povećanim rizikom od prijeloma kostiju. Zbog toga transplantacijski centri koriste različite metode dijagnoze, prevencije i liječenja osteoporoze nakon transplantacije.
Bolesnici s transplantiranim organima često imaju arterijsku hipertenziju (povišeni tlak). Arterijska hipertenzija je povezana s povećanim kardiovaskularnim rizikom, a i s rizikom od bržeg gubitka presađenog bubrega pa ju je potrebno intenzivno liječiti. Često su za učinkovito liječenje potrebne kombinacije više lijekova.
Nakon transplantacije su često povišene masnoće u krvi. Osobito je važna povišena vrijednost kolesterola (naročito LDL-kolesterola). Srećom postoje učinkoviti lijekovi kojima se može sniziti razina kolesterola, i time smanjiti kardiovaskularni rizik.
Šećerna bolest je također češća nakon transplantacije. Uz neke imunosupresivne lijekove, čimbenik rizika za razvitak šećerne bolesti (kao i za arterijsku hipertenziju i povišene masnoće) je i prekomjerna tjelesna težina. Transplantirani bolesnici trebali bi održavati, sukladno svojim mogućnostima, tjelesnu kondiciju i imati normalnu tjelesnu težinu. Ukoliko je prisutna, šećernu bolest je potrebno intenzivno liječiti dijetetskim mjerama i lijekovima.
Pušenje je neovisni čimbenik rizika za gubitak presađenog bubrega. Bolesnici koji se pripremaju za transplantaciju bubrega moraju prestati pušiti. Pušenje je osobito pogubno za transplantirane bolesnike sa šećernom bolešću.
 Prevencija infekcija  Transplantirani bolesnik se mora pridržavati temeljnih higijenskih navika. Potrebno je redovito prati ruke nakon uporabe WC-a i nakon kašljanja i kihanja. Potrebno je poticati i druge u okolini transplantiranog bolesnika da se tako ponašaju. Potrebno je izbjegavati kontakt s izlučevinama domaćih životinja i kontakt s pticama, uključujući kućne ljubimce. Potrebno je izbjegavati kontakt s osobama koje imaju infektivnu bolest, u fazi dok su infektivne (npr. prehlađene osobe koje kašlju ili kišu). Potrebno je cijepiti se protiv influence- isključivo mrtvim cjepivom. Sva cjepiva sa živim uzročnikom su ZABRANJENA. Kod svakog znaka infekcije (npr. povišena temperatura, zagnojena rana i sl.) obavezno je odmah javiti se liječniku.
 Rezultati transplantacije bubrega  Očekivano preživljenje pacijenta i transplantiranog bubrega u prvoj godini nakon transplantacije je 90-100%. Taj rezultat ovisi i o "ulaznim" parametrima, npr. stariji primatelji, osobe koje se podvrgavaju ponovnoj transplantaciji nakon ranije izgubljenog presađenog bubrega, visoko senzibilizirane osobe, osobe s bolestima srca i krvnih žila, itd. imaju povećani rizik i od smrtnog ishoda nakon transplantacije i od gubitka bubrega. Jedan od najvažnijih rizičnih čimbenika za gubitak bubrega i smrt nakon transplantacije je vrijeme provedeno na hemodijalizi. Očekivano dugoročno preživljenje transplantiranog bubrega je dobro, ukoliko u prvoj godini nije bilo komplikacija koje su dovele do slabljenja njegove funkcije (npr. epizode akutnog odbacivanja). Očekivani poluvijek transplantiranog bubrega je 10-15 godina ako je bubreg transplantiran s mrtvog darivatelja, a i duže od toga ako se radi o presađivanju sa živog (srodnog ili nesrodnog) darivatelja.

Tijana:
http://www.bolesnodete.com/bolesti-bubrega-i-mokracnog-sistema?start=45

Tijana:
http://www.bolesnodete.com/bolesti-bubrega-i-mokracnog-sistema


Vrlo interesantno

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

[*] Prethodna strana

Idi na punu verziju