Formula 1 Bolid Formule 1 na staziFormula 1, skraceno F1 se smatra najvisim rangom jednoseda u trkama motornih vozila. Temelji se na serijama trka koje se odrzavaju na umetno sagradjenim stazama (pistama) bas za tu svrhu ili na zatvorenim gradskim ulicama. Svake godine rezultati trka odredjuju dve lestvice pobednika, lestvicu najboljih vozaca i lestvicu najboljih konstruktora. Takmicenje je osnovano 1950. i odigrava se pod pokroviteljstvom FIA-e.
Prvenstvo Formule 1 je prvi osvojio italijan DJuzepe Farina u svojoj Alfi 1950, „za dlaku“ pobedivsi svog argentinskog ekipnog vozaca Huana Manuela Fandja. Ipak je Fandjo osvojio titulu 1951. i jos cetiri sledeca u narednih sest godina dok mu nije dvostruki svetski prvak Alberto Askari poremetio planove vozeci za Ferari. Iako se Britanac Sterling Mos redovno takmicio nikad nije uspeo osvojiti Svetsko prvenstvo. Fandjo je ostao poznat po tome sto je dominirao Formulom 1 citavu deceniju i dan danas se smatra vicemajstorom Formule
Izgled bolida Formule 1 1951. godinePrvi Britanac koji je osvojio Svetsko prvenstvo je bio Majk Hotorn, donevsi Ferariju titulu 1958. Medjutim kada je Kolin Capman usao u F1 kao dizajner sasija i kasnije osnivac Lotusovih automobila Velika Britanija je dominirala Formulom 1 celu deceniju. Pored Dzima Llarka, Dzekija Stjuarta, Dzeka Brabama, Grejama Hila i Denija Hjuma, britanski timovi i njihovi vozaci su osvojili 12 svetskih prvenstava od 1962. do 1973.
Godine 1962. uvedeno je novo vozilo sa aluminijskom sasijom nazvanom monokok umesto tradicionalne tubularne sasije. Godine 1968. Lotus je stavio reklamna slova Imperijal tobaka na vozilo i tako uveo sponzorstvo u taj sport.
Aerodinamika je polako dobila vaznost u dizajniranju vozila sa pojavom aerofoila u kasnim 1960. Kasnih sedamdesetih Lotus je uveo zemljani efekt aerodinamike koji je bolidima povecao brzinu na krivinama.
Stvaranje Medjunarodne federacije sportskih automobila 1979. je uzrokavalo niz trzavica izmedju FISE i FOCE u kojima su se FISA i njen predsednik Zan Marij Balestre neprestano sukobljavali sa drustvom konstruktora Formule 1 oko televizijskih zarada i tehnickih pravila.
Mapa sveta sa svim gradovima i drzavama u kojima su vozene trke Formule 1FIA je stavila zabranu na zemljani efekt aerodinamike u sezoni Formule 1 1983. Do tada su vec turbonabijeni motori, koje je Reno uveo 1977., proizvodili 700 ks (520 kW) i tako postali neizostavni deo takmicenja. Kasnije, tacnije 1987, turbo bolidi Formule 1 su proizvodili 1000 ks u trci. Ti automobili su bili i ostali najsnazniji trkaci automobili ikad napravljeni. Da bi smanjila energiju motora i brzinu, FIA je ogranicila kapacitet rezervoara goriva 1984. i smanjila brzine bolida 1988. pre zabrane motora sa turbo punjenjem 1989.
U ranim devedesetima ekipe su uvele pomocnog elektronskog vozaca za upravljanje snagom motora, kontrolu protiv proklizavanja i poluautomatski menjac. Neke su posudjene od savremenih motornih vozila. Neke kao aktivni oves je prvenstveno napravljen za stazu a kasnije su se probile na trziste licnih automobila. FIA je zbog prituzbi da je tehnologija odredjivala rezultat trka vise nego vozaceva vestina zabranila 1994. mnogo takvih pomocnih sredstava. Ipak mnogi promatraci su smatrali da je zabrana takvih pomoci vozacima zapravo bila zabrana zato jer FIA nije imala neku tehnologiju koja bi eliminisala takve stvari u trci.
Timovi su potpisali drugi dogovor o slaganju (Dogovor Konkord), 1992. i treci 1997. koji istice krajem 2007.
Na stazi ekipe Meklaren i Vilijams su dominirale 80-ih i 90-ih. Honda i Meklaren su najvise dominirali u 80-tima dok je Reno pojacan za Vilijamsovim vozacima dobio nekoliko Svetskih prvenstava sredinom 90-tih, sve dok se Meklaren nije vratio u kasnim 90-tim. Rivalstvo izmedju trkackih legendi Sene i Alena Prosta je postalo Formulina glavna zanimacija u sezoni 1988. i nastavila se sve dok se Prost nije povukao krajem 1993. Tragicno i ironicno Sena je poginuo 1994. u krivini Tamburelo na Velikoj nagradi San Marina i preuzeo je Prostovo vodstvo u Vilijamsu te godine. FIA je poboljsala sigurnosne standarde na stazi tako da od tog vikenda nijedan vozac nije poginuo za vreme trke na stazi.
Vozaci iz Meklarena, Vilijamsa i Renoa pre poznatog kao Beneton i Ferarija (ekipe poznatije kao Velika cetvorka) dobili su svako Svetsko pravenstvo od 1984. do danas. Zbog tehnoloskih napredaka u 90-tima cena takmicenja u Formuli 1 je dramaticno porasla. To je povecalo finansijski teret zajedno sa dominacijom te velike cetvorke (koji su bili finansirani od velikih proizvodjaca automobila poput Dajmler Krajslera, sto je rezultovalo da male ekipe nisu finansijski mogle opstati u Formuli 1. Finansijski problemi su naterali nekoliko timova da se povuku. Od 1990. 28 timova se povuklo iz Formule 1 sto je potaklo bivseg Dzordanovog vlasnika Edija Dzordana da kaze da su dani takmicenja gusarskih brodova gotovi.
Moderna F1 [uredi]
Mihael Sumaher u Ferariju 2005. na velikoj nagradi SAD-aRanim 2000-im Formulom 1 „vladao“ je Mihael Sumaher i Ferari. Pocetkom 21. veka oboreno je nekoliko rekorda. Godine 2001. Sumaher je postavio novi rekord u najvecem broju osvojenih Velikih nagrada, dok je raniji nosilac tog rekorda bio Alen Prost sa 51 osvojenom Velikom nagradom. Godine 2002. Sumaher je postavio takodje novi rekord tako da je osvojio Svetsko prvenstvo vozaca pre kraja sezone od bilo kojeg prasnjeg vozaca osvojivsi Veliku nagradu Francuske u julu te godine. Godine 2003. osvojio je 6. titulu svetskog prvaka pobedivsi tako predjasnjeg nosioca rekorda Huana Manuela Fandja koji je osvojio 5 titula. Sumaher i Ferari nisu bili jedini koji su obarali rekorde u tom periodu. Godine 2003. Fernando Alonso je postao najmladji osvajac prvog startnog mesta u trci kvalifikujuci se na Velikoj nagradi Malezije 2003. Kasnije te godine postao je najmladji pobednik Velike nagrade ikad kada je pobedio na Velikoj nagradi Madjarske. Uprkos Ferarijevoj dominaciji Kimi Raikonen je imao teoretske sanse uzeti prvenstvo 2003. pre kraja sezone na Velikoj nagradi Japana. Huan Pablo Montoja je isto bio blizu 2003. godine.
Neke od pomoci vozacima su se vratile i omogucile da izbegnu restrikcije FIA-je. U medjuvremenu napravljeno je nekoliko promena u pravilima u pokusaju da se poveca atrakcija na stazi i da se smanje troskovi. Stavise nacin kvalifikacija se nekoliko puta promenio od 2003. Jos jedno novo pravilo je nateralo vozace da pocnu trku sa istom kolicinom goriva koju su imali tokom kvalifikacijskog treninga, uvodeci novi takticki element u strategiju svakog tima. Novo pravilo je naglasavalo da svaki motor mora izdrzati dva vikenda trka (dve Velike nagrade). A vozac koji je morao zameniti motor tokom kvalifikacije morao je startovati sa zadnje startne pozicije. Takodje, vozacima nije bilo dopustenio menjati gume tokom trke osim ako su gume bile opasno istrosene.
Prvih nekoliko godina 21. veku u Formuli 1 bilo je nekoliko kontroverznih skandala. Na Velikoj nagradi Austrije Rubens Barikelo Sumaherov ekipni kolega u Ferariju koji je vodio trku po naradjenju iz boksa morao ga je propustiti. Nakon Ferarijevog skandala FIA je kaznila Ferari i zabranila ostalim ekipama takvo mesanje u trku.
2005. na Velikoj nagradi SAD izaslo je samo tri od 10 ekipa na stazu kada se ispostavilo da su Mislen gume preopasne za trke.
Ranih 2000-ih Berni Eklston i njegova organizacija FOA je napravila brojne trejdemarke, sluzbeni logo i sluzbene internet stranice sporta u pokusaju da mu da korporacijski identitet. Eklston je eksperimentisao sa pej per vju televizijom (Bernivizn) koja je omogucavala fanovima da kupe i gledaju celu sezonu F1 ali nakon malog zanimanja 2002. je ukinuta.
Staza
Indijanapolis na kojoj se vozi Velika nagrada SAD-a
Tipicna staza Formule 1 sastoji se od ravnog dela tzv. startno ciljne ravnine, bokseva gde se vozaci zaustavljaju tokom trke na nadolevanje goriva i gde ekipe podesavaju bolide pre trke a koji se nalaze pokraj startno ciljne ravnine i niza zavoja. Na vecini staza vozi se u smeru kazaljki na satu. Voznja u smeru suprotnom od kazaljke na satu uveliko opterecuje vozace posebno zbog G sila koje deluju u zavojima na nacin da ih opterecuje na nacin koji nije prirodan. Neki zavoji takodje su izazov za vozace kao brzi Ej Rodz na stazi Spa-Francorcamps i sikana pre njega, zavoj Tamburelo na stazi Imola i Kurva Grande na stazi u Monci.
Monca, staza na kojoj se vozi Velika nagrada Italije
Vecina staza je sagradjena specijalno za trke Formule 1, iako postoji jedna ulicna utrka koja se vozi na stazi Monako za vreme Velike nagrade Monaka (pre su to bile i Velika nagrada Las Vegasa i Detroita). Velika nagrada Monaka odrzava se u kalendaru svetskog prvenstva zahvaljujuci svojoj istoriji i glamuru koji je prati iako ne zadovoljava sigurnosne uslove koji se zahtjevaju pri trci i izgradnji staze.
Projektovanje novih staza trazi visoku sofisticiranost (npr. staza u Bahrainu), a vecinu novih staza projektovao je Herman Tilke. U pocecima svetskog prvenstva vozaci koji bi izletali sa staze bili su zaustavljani balama sena, travnatim zamkama ili gumama postavljenim uz stazu koje bi apsorbirale njihov udar. Nakon pogibije Sene i Razenbergera u Imoli godine 1994., FIA je napravila radikalne promene na stazama i bolidima. Bolidi su usporeni, a na staze su dodane siroke zone izletanja da bi se sprecio udar bolida sa vozacem u barijere, a ako i dodje do udara, da barijere prime sto manju energiju udara. Ova nova pravila o brzini bolida nije dobro primio deo fanova jer se izgubio deo atrakcije na trci.
Trka i strategija [uredi]
Trka Formula 1.Svaki vikend Velike nagrade pocinje u petak sa dva slobodna treninga, a nastavlja se u subotu sa jos dva slobodna treninga. Nakon slobodnih treninga nastavljaju se kvalifikacije za nedeljnu trku. Kvalifikacije se odrzavaju po pravilu leteci krug. Vozac u bolidu izlazi na praznu stazu, prvi krug je za zagrejavanje a kad krene u drugi krug pocinje mu se meriti vreme. Vreme koje je postigao na kraju kruga odredjuje njegovo mesto u startnom poretku na nedeljnoj trci. Najbrzi je prvi u startnom poretku a najsporiji poslednji.
Trka pocinje krugom za zagrejavanje, nakon kojeg se bolidi poredjaju na startne pozicije koje su osvojili u kvalifikacijama. Ako vozac iz nekog razloga ne krene u krug za zagrejavanje krece u trku sa zadnjeg mesta.
Svetlosni signali oznace pocetak trke i trka moze poceti. Trka je duga nesto vise od 300 km i ogranicena je na dva sata. Za vreme trke vozaci ulaze u boks jedan ili vise puta na dolevanje goriva i eventualnu zamenu guma ako ugrozavaju vozacev nastavak trke.
Na kraju trke vozaci i ekipe se boduju zavisno od pozicije koju su osvojili na kraju utrke. FIA je odredila da se boduje prvih osam koji su zavrsili trku i po sistemu 10-8-6-5-4-3-2-1 (prvi osvaja 10 bodova, drugi 8 bodova itd.). Pobednik Prvenstva vozaca odnosno Prvenstva konstruktora (ekipa) je onaj vozac odnosno ekipa koja tokom sezone osvoji najvise bodova.
Vozaci i konstruktori [uredi]
Spisak konstruktora u Formuli 1, Spisak vozaca formule 1 i Kuca slavnih Formule 1. Fenando Alonso u Renou 2006.
Formula 1 ekipe izgradjuju sasiju bolida po standardu ali se dopustaju sitne dorade na sasiji u svrhu povecanja brzine. Pre su ekipe u Formuli sami izgradjivani motore, ali danas to radi manji broj ekipa. Ekipe kupuju motore od kompanija (BMV, Daimler Krajsler, Reno, Tojota i Honda) koje su specijalizovane za izradu motora bolida Formule 1, i na taj nacin ustedjuju velike novce u svom budzetu. Vecina prozvodjaca motora snadbevaju motorima jednu ili eventualno dve ekipe prvenstveno radi velikih troskova u razvoju novog motora. Jedini komercijalni proizvodjac motora je Kosvort.
Ime ekipa u pravilu je ime konstruktora sasije ako ne proizvodi motore za bolide tada u imenu ima i naziv proizvodjaca motora. Prier: Ekipa Ferari izradjuje i motor i sasiju svojih bolida, Ekipa BMV Vilijams sasiju izradjuje Vilikams a motor BMV.
U prvoj sezoni 1950. je ucestvovalo 18 ekipa od kojih su mnoge zbog velikih troskova brzo izasle iz svetskog prvenstva. Ekipa Ferari je jedina ekipa koja se takmici od 1950. pa do danas. Iako ekipe nerado govore o velicini budzeta on se po procenama krece od 75 do 500 miliona americkih dolara.
Nova ekipa koja ulazi u Svetsko prvenstvo Formule 1 mora uplatiti 25 miliona engleskih funti FIA-a, koji se na kraju sezone rasporedjuju ostalim ekipama. Nove ekipe preferisu kupovinu neke vec postojecih ekipa koje su u formuli 1 smanjujuci tako troskove (npr. B.A.R. kupio je Turel a Midland Dzordan).
Svaki bolid ima svoj broj. Proslogodisnji pobednik Sjetskog prvenstava vozaca ima broj 1 a njegov kolega iz ekipa broj 2. Brojevi ostalih se dodeljuju na osnovu osvojene pozicije ekipe u proslogodisnjem Svetskom prvenstvu konstruktora (ekipa). U slucaju da svetski prvak (vozac) vise nije aktivan u Formuli 1 njegova ekipa dobija brojeve za svoje vozace 0 i 2. Ovo pravilo je zato jer se brojevi vozaca ne dodeljuju vozacima nego ekipama. Broj 13 se ne koristi.
Mihael Sumaher drzi rekord u najvise osvojenih Svetskih prvaka vozaca (7) a ekipa Ferari drzi rekord u Svetskom prvenstvu konstruktora (14). Jochen Rindt je jedini kojem je posthumno dodeljen naslov Svetskog prvenstva vozaca.
Spisak Velikih nagrada formule 1.Broj Velikih nagrada koje se voze u jednoj sezoni varirao je tokom godina. Na prvom svetskom prvenstvu Formule 1 1950. bilo je samo sedam trka (Velikih nagrada), 1980-tih broj se kretao oko 16 ili 17 trka da bi u sezoni 2005. bilo 19 trka.
Sest od sedam trka iz sezone 1950. bilo je u Evropi, a jedina trka koja se nije vozila u Evropi bila je Indianapolis 500 koja je kasnije zamenjena Velikom nagradom SAD. Sa godinama svetsko prvenstvo Formule 1 prosirilo i na ostale kontinente. Prva Juzno Americka trka bila je Velika nagrada Argentine 1953., Afrike Velika nagrada Maroka 1958., Azije Velika nagrada Japana 1976., a Australije Velika nagrada Australije 1985. Danas su trke rasporedjene po svim kontinentima sveta (Evropa, Azija, Australija, Severna Amerika, i Juzna Amerika).
Tradicionalno svaka drzava koja ugoscuje neku Veliku nagradu daje joj ime po imenu svoje drzave (npr. ako se trka odrzava u Nemackoj tada se ta Velika nagrada naziva Velikom nagradom Nemacke), a ako se u nekoj drzavi odrzavaju dve ili vise trka tada dobijaju razlicita imena.
Velike nagrade koje su od pocetka (ili duze vreme) u Svetskom prvenstvu nisu se odrzavale na istoj stazi sve godine. Na primer Velika nagrada Velike Britanije vozila se na stazi Silverston i Brend Hec. Jedino je Velika nagrada Italije uvek vozena na istoj stazi Monca, osim 1980. kada je vozena na stazi Imola na kojoj se danas vozi Velika nagrada San Marina.
Velika nagrada Bahraina je prva trka koja se odrzava na Bliskom istoku koja se odrzava na stazi koja je izgradjena u pustinji, i uz nove trke (i staze) u Kini i Turskoj daje nove sanse za ekspanziju ovog sporta.
Vozaci 2006. [uredi]
• Reno
o 1. Fernando Alonso (E)
o 2. DJankarlo Fizikela (I)
o T. Heiki Kovalainen (SF)
• Meklaren
o 3. Kimi Raikonen (SF)
o 4. Huan Pablo Montoja (CO)
• Ferari
o 5. Mihael Sumaher (D)
o 6. Felipe Masa (BR)
o T. Luka Badoer (I)
• Tojota
o 7. Jarno Truli (I)
o 8. Ralf Sumaher (D)
o T. Rikardo Zonta (BR)
o T. Olivije Panis (F)
• Vilijams
o 9. Mark Veber (AUS)
o 10. Niko Rozberg (D)
• BAR Honda
o 11. Rubens Barikelo (BR)
o 12. Dzenson Baton (GB)
• Red Bul
o 14. Dejvid Kultard (GB)
o 15. Kristijan Klijen (A)
• BMV
o 16. Nik Hajdfeld (D)
o 17. Zak Vilnev? (CDN)
• Midlend
o 18. Kristijan Albers (NL)
o 19. ?
• Toro Roso
o 20. Vitantonijo Lijuci (I)
o 21. Skot Spid (USA)
• Super Aguri
o 22. Takuma Sato (J)
o 23. ?
T. = Test vozac
Rang lista pobednika [uredi]
Vozaci Konstruktori ¹
• 2005 - Fernando Alonso ( )
• 2004 - Mihael Sumaher ( )
• 2003 - Mihael Sumaher ( )
• 2002 - Mihael Sumaher ( )
• 2001 - Mihael Sumaher ( )
• 2000 - Mihael Sumaher ( )
• 1999 - Mika Hakinen ( )
• 1998 - Mika Hakinen ( )
• 1997 - Zak Vilnev ( )
• 1996 - Dejmon Hil ( )
• 1995 - Mihael Sumaher ( )
• 1994 - Mihael Sumaher ( )
• 1993 - Alen Prost ( )
• 1992 - Najdzel Mensel ( )
• 1991 - Ajrton Sena ( )
• 1990 - Ajrton Sena ( )
• 1989 - Alen Prost ( )
• 1988 - Ajrton Sena ( )
• 1987 - Nelson Pike ( )
• 1986 - Alen Prost ( )
• 1985 - Alen Prost ( )
• 1984 - Niki Lauda ( )
• 1983 - Nelson Pike ( )
• 1982 - Keke Rozberg ( )
• 1981 - Nelson Pike ( )
• 1980 - Alen Dzons ( )
• 1979 - Dzodi Sehter ( )
• 1978 - Mario Andreti ( )
• 1977 - Niki Lauda ( )
• 1976 - Dzejms Hant ( )
• 1975 - Niki Lauda ( )
• 1974 - Emerson Fitipaldi ( )
• 1973 - Dzeki Stjuart ( )
• 1972 - Emerson Fitipaldi
• 1971 - Dzeki Stjuart ( )
• 1970 - Joken Rindt ( )
• 1969 - Dzeki Stjuart ( )
• 1968 - Grejam Hil ( )
• 1967 - Deni Hulm ( )
• 1966 - Dzek Brebem ( )
• 1965 - Dzim Klark ( )
• 1964 - Dzon Surtes ( )
• 1963 - Dzim Klark ( )
• 1962 - Grejam Hil ( )
• 1961 - Fil Hil ( )
• 1960 - Dzek Brebem ( )
• 1959 - Dzek Brebem ( )
• 1958 - Majk Havtorn ( )
• 1957 - Huan Manuel Fandjo ( )
• 1956 - Huan Manuel Fandjo ( )
• 1955 - Huan Manuel Fandjo ( )
• 1954 - Huan Manuel Fandjo ( )
• 1953 - Alberto Askari ( )
• 1952 - Alberto Askari ( )
• 1951 - Huan Manuel Fandjo( )
• 1950 - DJuzepe Farina ( )
• 2006 - Reno ( )
• 2005 - Reno ( )
• 2004 - Ferari ( )
• 2003 - Ferari ( )
• 2002 - Ferari ( )
• 2001 - Ferari ( )
• 2000 - Ferari ( )
• 1999 - Ferari ( )
• 1998 - Meklaren ( )
• 1997 - Vilijams ( )
• 1996 - Vilijams ( )
• 1995 - Beneton ( )
• 1994 - Vilijams ( )
• 1993 - Vilijams ( )
• 1992 - Vilijams ( )
• 1991 - Meklaren ( )
• 1990 - Meklaren ( )
• 1989 - Meklaren ( )
• 1988 - Meklaren ( )
• 1987 - Vilijams ( )
• 1986 - Vilijams ( )
• 1985 - Meklaren ( )
• 1984 - Meklaren ( )
• 1983 - Ferari ( )
• 1982 - Ferari ( )
• 1981 - Vilijams ( )
• 1980 - Vilijams ( )
• 1979 - Ferari ( )
• 1978 - Lotus ( )
• 1977 - Ferari ( )
• 1976 - Ferari ( )
• 1975 - Ferari ( )
• 1974 - Meklaren ( )
• 1973 - Lotus ( )
• 1972 - Lotus ( )
• 1971 - Tirel ( )
• 1970 - Lotus ( )
• 1969 - Matra ( )
• 1968 - Lotus ( )
• 1967 - Brebem ( )
• 1966 - Brebem ( )
• 1965 - Lotus ( )
• 1964 - Ferari ( )
• 1963 - Lotus ( )
• 1962 - BRM ( )
• 1961 - Ferari ( )
• 1960 - Kuper ( )
• 1959 - Kuper ( )
• 1958 - Vanvel ( )
¹ (ova kategorija se boduje od 1958)