Danijela, lep pozdrav
Mnogo sam naucila citajuci tvoju temu, i mnogo mi je pomoglo da pocnem da menjam svoje zivotne navike sto se tice kako ishrane, tako i vezbanja.
Mislim da te svi ljudi razumeju ovde i niko te ne osudjuje, jer da je lako zdravo i pravilno se hraniti, ne bismo svi mi ni bili ovde.
Ali u cemu je problem? Lako je skinuti kilograme kad znas kako, i pogotovo kad imas 21,22 god.... metabolizam je sam po zebi brzi, koza elasticnija i samim tim sanse za trajne posledice koje ce velika varijacija tezine ostaviti na telo - minimalne.
Medjutim, kada te varijacije pocnu da se desavaju svakih par godina, ili ne daj boze jednom godisnje, to je vec problem.
Ja sam skinula pre 5 god velik broj kg, i nisam ih vratila. E sada, da sam se nesto specijalno pridrzavala ishrane poslednjih pet godina, bas i nisam...... vise je to bio splet srecnih okolnosti. Po prirodi stvari smanjio mi se zeludac i manje sam jela jer mi je manje i bilo potrebno da se najedem..... jedino sto sam trajno izbacila grickalice i sokove. I godine zivota imaju velik uticaj.... kao sto kaze Lazic, sve je lakse do trideset pete (ili tridesete).
Medjutim..... sto smo stariji, ide sve teze i teze. Koza gubi elasticnost, telo polako stari, i godinama se treba konstantno truditi oko njega da bi se ono uopste zadrzalo u postojecoj formi. Sad dodaj na sve to vece varijacije kilograma, i sta se dobije?
Kao sto rekoh, ja sam uspela relativno lako da ne vratim izgubljene kilograme, ali tada sam imala 24 god. Sada, sa 29, moram voditi mnogo vise racuna o sebi, ako zelim da ostanem na ovim kilogramima. Kada bih se nekim slucajem opet mnogo ugojila, mislim da to ne bi vise moglo da se sredi. Skinula bih ja kile (kao sto ces i ti sada), ali visak koze, opustene grudi, strije koje bi se sigurno javile.... tesko da bih to mogla da pobedim. O psihickom stanju da i ne govorim.
Znas sta me drzi sve vreme?
Mnogo veci osecaj samopostovanja, sigurnosti u sebe i zadovoljstva kada se pogledam sada u ogledalo, i secanje na moje psihicko stanje od pre, kada sam imala sve te silne kile viska.
Kada sam bila depresivna, duboko nezadovoljna sobom, nesigurna u sebe, kada sam se potcenjivala sa svim poljima (nazalost, sve polazi od "fizikusa", a to znaju samo oni koji su se borili sa velikim brojem kg). Kada nisam nosila garderobu koju zelim, vec onu koju mogu da obucem, i koja mi "relativno" dobro stoji, i kada sam gledala ceznutljivo suknjice, uske haljine, dekoltirane majice, pa cak i sandale na stiklu, jer mislim da nema nista ruznije od ugojene devojke koja sa punim spojenim mlitavim butinama stane na visoke tanke stikle (a to sam bila ja).
Zato, hrabro napred, svi smo uz tebe. Skini jos ovaj put taj visak, jos uvek jeste relativno lako, kao sto i sama kazes. Ali nazalost, jos samo ovaj put.
Pokusaj da trajno promenis svoje zivotne navike, da se ciklusi ne bi ponavljali, jer telo pamti, i vise nikada nece biti isto kao pre.... odslikavace do kraja zivota na sebi posledice visestrukog mrsavljenja i debljanja.
Kada smrsas, pokusaj da zdrava i uravnotezena ishrana i fizicka aktivnost za tebe ne bude nesto sto se mora i sto je tesko, vec nesto sto je normalno, sto se podrazumeva i sto je deo svakodnevice.
Jer volis i postujes svoje telo, jer volis i postujes iznad svega sebe.
Ima naravno i ljudi koji uravnotezenu ishranu i fizicke aktivnosti ne prepoznaju kao zdravu alternativu, vec smatraju da je to "kult tela" koji danas vlada.
Oni kazu da su srecni i zadovoljni sa svim svojim viskom, da se dobro osecaju sa srcem koje teze radi (jer treba da napumpa za sve te kile viska), sa holesterolom koji imaju, poremecenim menstruacijama, smanjenom sansom za zacece, bolesnom kicmom.... i svim ostalim bolestima i tegobama koje se javljaju usled prekomerne tezine.
Kazu da vole sebe i svoje telo takvo kakvo je, kazu da se postuju.
Ja im, ipak, ne verujem.