EXYU FITNESS FORUM

Author Topic: Glikogenski prozor (Glycogen window)  (Read 2626 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Bildek-21

  • Pocasni clan
  • *
  • Posts: 776
  • Gender: Male
Glikogenski prozor (Glycogen window)
« on: July 20, 2008, 02:24:57 PM »

Glikogenski prozor (Glycogen window)


Premda izuzetno vazan za sportase, pojam je manje poznat osobito kod sireg kruga natjecatelja i trenera. Radi se o vremenskom periodu od oko 4 sata nakon intenzivnog treninga kada je tijelo spremno i "otvoreno" da obnovi zalihe glikogena u misicima. U to dragocjeno vrijeme konverzija ugljikohidrata u glikogen je 3 puta vecom brzinom od standardne situacije kada treninga nema. Tko izgubi to vrijeme za obnovu, izgubio je mnogo i platio ceh - neznanju! Kod toga vrijedi pravilo koje cemo tijekom ove knjige vise puta ponavljati sto prije to bolje! Znanstvenici su isli tako daleko da su utvrdili kako se cak 50% potrosenog glikogena obnovi u prva 2 sata nakon prestanka treninga. Tko spretno koristi fenomen "glikogenskog prozora" moze izbjeci neugodne situacije deficita energije i mozda dokuciti zvjezdane staze u svojoj disciplini! Zasto upravo intenzivan trening pruza takvu sansu misicima za punjenje "baterija"! Uz najbolju volju i sagledavanje problema iz svih uglova, do sada nema pravih odgovora na pitanje zasto se to dogada.

Utjecaj treninga i spola na utrosak energije

Trening je vrlo znacajan cimbenik u podesavanju potrosnje i vrste energije ili ako hocete ovako; intenzitet treninga odreduje vrstu energije za misicnu aktivnost! Za aktivnosti visokog intenziteta (preko 70% i aerobne aktivnosti) ili 70% V02 maxa ugijikohidrati sluze kao energenti, dok za za vrijeme odmora iii aktivnosti niskog intenziteta (50% V02 max) masti sluze u te svrhe. Kod akitvnosti srednjeg intenziteta, utrosak goriva od ugljikohidtrata i masti je podjednak. Ako pak trening srednjeg intenziteta prelazi u visoki intenzitet (65-75% V02 max) pretezno se trose ugljikohidrati, a ako se takva aktivnost nastavi, ugijikohidrati postaju ekskluzivno gorivo. Prema tome mogli bismo slikovito reci slijedede; ugljikohidrati su visokooktansko gorivo "super", a masti su obicni "benzin" ili mozda jos jednostavnije, "brzo" i "sporo" gorivo.

Brzo ("visokooktansko") gorivo - ima brzu produkciju ATP-a i jedini je proizvodac ATP-a na anaerobni nacin, osigurava vise kalorija na litru utrosenog kisika (5,01 kcal/I) i koriste ga tzv. "brza" misicna vlakna.

Sporo (nisko "oktansko") gorivo
- ima sporu produkciju ATP-a, to je jedini proizvodac ATP-a na aerobni nacin, daje manje kalorija na litru
utrosenog kisika (4,65 kcal/l) i koriste ga tzv. "spora" misicna vlakna.

Ako se sada pogleda u kom trenutku nastaju promjene vrste goriva u odnosu na intenzitet treninga, dobivamo slijedecu sliku; kod samog
starta trose se naravno glikogenske rezerve
. Kad intenzitet treninga naraste na 65% V02 maxa naglo rastu misicni trigliceridi pa je oksidacija masti tada najjaca. Zatim raste razina glukoze u krvi i potom slijedi povecana potrosnja ugljikohidrata koja je najjaca kod 85% V02 maxa. Kod 65% V02 maxa polovica goriva potjece od masti premda sudjelovanje energije masti u ukupnoj potrosnji polako opada. Masne kiseline i masnoce iz misica su dakle znacajan izvor energije za sportove izdrzljivosti, pa je forsirano skidanje masnoce (redukcija masnog tkiva) zapravo smanjivanje energetskih potencijala. Upravo to mote biti limitirajuci cimbenik kapaciteta izdrzljivosti za neke sportase!

Glikogenske rezerve u misicima de se isprazniti brze za vrijeme ponavljajucih treninga visokog intenziteta,sto znaci da de se umoriti brza misicna vlakna koja su ovisna o glikolitickom metabolizmu. U takvom slucaju do umora moze doci za svega 30 minuta. I to imamo zanimljivosti kod nekih sportskih igara kao sto je primjerice hokej na ledu koji ima 2 poluvremena po 20 minuta. Ukupno vrijeme provedeno na ledu nije vece od 25-30 minuta jer se igraci stalno mijenjaju. All i to je dovoljno upravo zbog spomenutih razloga. Oni doguraju upravo do kraja svojih rezervi. Hokej na ledu je tipican sport aktivnosti visokog ponavljajuceg intenziteta slicno kao kosarka ili rukomet.

Premda mnogi uopce nemaju predstavu o tome ima li razlike u potrosnji energije kada je rijec o vrhunskom sportasu ili sportasici jer sva su mjerenja uglavnom nacinjena na muskarcima, razlike ipak postoje, a ima i iznenadujucih cinjenica. Muskarci imaju prednost na kratkim prugama a zene na dugim. Zene bolje koriste masti a muskarci su veci korisnici ugijikohidrata. Zenama treba manje energije nego muskarcima, zbog cega su vece "stedise'". Literatura o tome nije bogata all i ono malo clanaka sto se moze naci dosta govori za sebe. Sportasice konzumiraju umjereno ugljikohidratnu hranu dok sportasi trose visokougijikohidratnu hranu. Naravno, zene imaju vece zalihe masti od muskaraca i znalacki ih koriste! Uzmimo, primjerice, skijasice i skijase - trkace na duge staze. I jedni i drugi su mrsavi, rekli bismo sami misici, all ipak kada se precizno pogledaju olimpijci trenirani za cross country, muskarci imaju tjelesnu masnocu ispod 7%
dok Zene imaju ispod 13%.Ove podatke ne bismo znali da ih osobno nije spomenuo iskusni sporstki djelatnik dr. Luke Bodensteiner, koji je problem istrazivao. Mehanizam ove pojacane oksidacije masti u zena, to im daje stanovitu prednost na dugim prugama, do danas nije objasnjen. Postoje samo nagadanja, a jedno je da je u pitanju hormonska "igra" u kojoj estrogen ima glavnu ulogu.

I sada naravno dolazimo do slijedeceg pitanja a to je - zasto zene postaju favoriti na velikim distancama (55-100 milja)?

Ako su potpuno identicno trenirani i hranjeni, muskarci i zene ce trcati potpuno razlicito; trkaci ce biti brzi na kratkoj distanci od 6 milja, pa i
do 13 milja (pola maratona) dok ce zene preuzeti stafetnu palicu na dugim prugama iznad toga (50 milja). Premda mnogim muskarcima uobrazenim u musku superiornost to tesko pada, priroda se cudno poigrala i zenama dala vecu izdrzljivost! To medutim, nije samo slucaj kod trcanja; kod plivanja, skijanja i klizanja imamo slicnu pojavu, tj. sto utrka dulje traje zene su superiornije. Evo primjera; u mjesovitoj utrci na duge staze (140 milja za 24 sata) zene drze svjetski rekord a muskaraca nema ni blizu. Zasto? Premda ima vise cimbenika, iskoristenje masnih naslaga kao energenta je presudno. Ima onih koji misle da zene pri kraju utrke (zadnja trecina) trce kod viseg V02 maxa. Ovome bi se moglo dodati da zene bolje podnose bol u uelucu (grceve) i da su strpljivije.