Činjenici da odgovor na pitanje iz naslova nije lako dati u kratkim crtama uzrok je to što je ovaj vid borenja još uvek slabo poznat i raširen, i to ne samo kod nas ili u svetu, već i u samoj Rusiji iz koje i potiče. Ovde ćemo pokušati da doprinesemo razrešenju te nedoumice na jednom osnovnom nivou, a zainteresovani mogu deatljnije da se obaveste u na kraju navedenoj literaturi.
Na najširem planu (ukoliko se on može nazvati širokim) sagledavanje porekla i sadržine sistema se obično dosta simplifikovano povezuje sa ruskim specijalnim jedinicama - Specnaz, i to kao nekakav jedinstven ruski način borenja duge tradicije utvrđenog oblika. Međutim, ni jedno ni drugo nije u potpunosti tačno.
Specnaz
Specnaz na terenu
Kao prvo, specnaz je oznaka (skraćenica) za sve vidove i grupe jedinica posebne namene, a koje nisu ni malobrojne (ALFA, OMON, VITJAZ, VIMPEL itd.) niti međusobno čvrsto po-vezane kako namenom tako ni sadržajem obuke, uključujući i borilačke metode. Mada se sistem vežba u ruskoj vojsci (pa i specnazu) on nije jedino, a još manje zvanično prihvaćen metod obuke bliskoj borbi. Pošto tema ovog članka nije specnaz, nećemo dalje raspravljati o tom aspektu.
Drugo, duga ratnička tradicija slovenskih naroda i veliki prostor njima naseljen iznedrili su mnoge načine borbe sa oružjem i bez njega. Neki od tih načina, koji se i danas praktikuju, bliži su izvornim ruskim narodnim veštinama nego što je to sistem, mada se on u određenoj meri i na njih oslanja. Primera radi pomenimo "stilove" BUZA (otprilike pijani stil) i SLAVJANO GORJECKAJA BORBA (pesničenje sa upotrbom nogu i specifičnh rvačkih zahvata).
Sistem ima osnovu u slovenskoj kulturi kretanja i pokreta, baš kao i stariji buza i gorica, ali se od njih razlikuje svojom namenom. Budući da nijedan sistem borenja, kao ni kultura u kojoj je razvijen, ne može u tolikoj meri da se prilagodi svojem okruženju da bi postao statičan, svakako posledica razvoja samog okruženja (tehnologija, oružje, zakoni...) tako je i sistem nasledio drevnije oblike borenja. O tome nešto kasnije.
U osnovi sistema je shvatanje čoveka kao "funkcionalnog sistema sa njegovom osnovnom osobinom - rešavanje postavljenog zadatka na različite načine" (Svjetailo, IRB). Već u ovoj definiciji (naglasak autora članka) vidi se individualni pristup u obuci, jer svako rešava zada-tke na sebi odgovarajući način.
Zbog toga je metodika obuke u sistemu takva da "borcu pruža maksimalnu otvorenost za informacije iz spoljašnje i unutrašnje sredine, u cilju optimalnog rešavanja zadatka" (isto).
Odsustvo kanonizovanih tehnika i formalizovanih kretanja daje pojavni izgled relaksiranosti, što je po mnogima i temelj sistema. Međutim, i relaksiranost u borbi je zapravo posledica određenog režima delovanja psihofizičkih sistema tela.
Klasični stilovi deluju u režimu koncentracije pažnje, što ima za posledicu brzo psiho-fizičko iscrpljivanje usled velikog utroška energije koji taj režim iziskuje. Nasuprot tome, u sistemu se deluje u režimu "rasejanosti" pažnje. To omogućava delovanje na bazičnom, podsvesnom nivou koji usled svoje prirodnosti ne rasipa suvišnu energiju, ni vreme u procesu odvijanja borbe.
Ovaj režim delovanja predstavlja suštinu onoga što nazivamo "ruska duša", mada to nije nešto što je uslovljeno nacionalnošću, i svakome je dostupno, ali je karakteristično za slovenske narode.
Sama obuka u sistemu je zapravo stalno navikavanje na blisku borbu, gde se sticanje određenih psihičkih i fizičkih kvaliteta, karakterističnih za borca, javlja praktično kao nusprodukt, što te karakteristike svakako ne čini ništa manje poželjnim.
Usmerenje obuke u savremenom sistemu upravljeno je prema faktorima koji se u savre-menim uslovima bliskog borenja javljaju kao presudni: ekonomičnost, brzina, hitrina, dubina i pravovremenost kretanja. Posledica takvog pristupa u obuci je efikasnost u borbi. Suština metodike u sistemu je prihvatanje straha kao prirodne i neophodne reakcije na impuls opasnosti. No, treningom u pomenutom režimu rasejanosti omogućuje se spoznavanje ličnih mogućnosti i prirodno delovanje u skladu sa njima.
Kadocnikov Sistem kakav danas poznajemo razvijen je zahvaljujući radu pukovnika A. A. Kadočnikova koji je na temelju tradicionalnih borilačkih metoda, primenom savremenih naučnih dostignuća postavio principe i metode bez koji sistem ne bi postojao, ili barem ne u ovakvom obliku. Mnogi njegovi učenici su dalje te principe tumačili i razvijali na sebi svojstven način (što je u sistemu i poželjno), ali u Rusiji se sistem i danas zove "stil Kadočnikova".
Ljudi i naučna dostignuća iz poslednjih pedesetak godina, koja leže u osnovi sistema su sledeći:
1. zakon više nervne delatnosti I. V. Pavlova;
2. vidovi psihičkih stanja V. M. i D. V. Kandibovih;
3. biomehanički zakoni Kovalenka i Bernštajna.
Elementi delovanja na protivnika u sistemu su isti kao i u drugim borilačkim metodima (bacanja, udarci, poluge itd.), ali ono što se razlikuje jeste metod njihovog obučavanja i primene. Danas se mnogi bave podučavanjem samoodbrane, ali je dobrog trenera i/ili školu teško pronaći.
Problemi koji postoje u poduci su sledeći:
- trenerima sportskog borenja je teško da se na psihološkom planu odvoje od delovanja u okviru sportskih pravila, zbog njihovog prisustva na podsvesnom nivou. Osim toga, nedostaje im i iskustvo u vladanju borbenim oružjem u realnim situacijama (pod borbeno oružje ne mogu se svrstati nunčake, katana, kama i sl.).
Uostalom, jedan od osnivača samboa , Oznobišin, još 1930, je primetio da "ti sistemi (reč je o boksu, savateu i đu-đucu), praktikovani u cilju čistog sporta, predstavljaju prekrasno sredstvo razvoja izdržljivosti, brzine, snage, hitrine, borbenosti i drugih fizičkih i psihičkih osobina i utoliko dobro pripremaju borca, ali još jednom ponavljamo, realnu, istinsku pripremu za ozbiljan sukob oni ne daju".
Dok se kod drugih metoda treningom stvara dinamički stereotip kretanja koji je vrlo krut i ograničen (zarad navodnog ubrzavanja reakcije), u sistemu je naglasak na njegovoj fleksibilnosti, a u cilju lakšeg prilagođavanja u spoljašnjem okruženju (borbenoj situaciji). Stoga na treningu sistema nema bezbrojnih monotonih ponavljanja neke tehnike "do automatizacije".
Primenom biomehaničkih principa i zakona omogućava se da se sve tehnike u kratkom roku maksimalno približe prirodnim pokretima.
Druga vrsta "učitelja-gurua" stavlja naglasak na tajnovitost, misterioznost i spiritualnost, u cilju marketinga, a bez realnog interesa za borbenu primenljivost onoga što podučavaju. Uzrok ovakvom stanju, i opstanku takvih škola, je izrazita retkost istinske goloruke samoodbrane u današnje vreme. Drugim rečima, ne postoji realističan test za raznorazne metode samoodbrane koji se nude.
Po svojoj nameni borbeni metodi bi se mogli podeliti na:
* vojne
* policijske
* sportske/građanske
Sistem je u osnovi vojni metod, i kao takav samo je jedan segment sistema preživljavanja u ekstremnim uslovima. Pri tome, biomehanika dejstava u sistemu je uslovljena i izgledom oružja i opreme koju vojnik nosi, dakle i po 20-30 kg, te je stoga usmerena ekonomičnost i efikasnost.
Mnogi specijalisti podučavaju nekakvim sintezama odabranih tipičnih borbenih zahvata i situacija, što dovodi do ograničavanja lične inicijative. Nasuprot tome, u sistemu se ne podučavaju izdvojene tehnike i kombinacije, već se "razvija stalna spremnost za optimalna, svrsishodna dejstva na ispunjavanju borbenog zadatka" (Kadočnokov, PREDGOVOR).
Nadamo se da smo u ovom članku uspeli da vam barem donekle približimo i razjasnimo šta stoji u osnovi ogromne mase i šarolikosti dejstava koja su spoljna manifestacija onoga što čini sistem. Ovde nije bilo moguće govoriti o konkretnim tehničkim sadržajima u obuci (udarci, bacanja, grupni rad, oružje itd.), koju sistem nudi, ali se nadamo da smo u vama probudili makar toliko interesa da se sa tim lično susretnete.
(borenje.info)
Tekst o Ruskom Sistemu:
Tokom prethodne godine ili nešto duže, polako sam širio vidike dobrom prijatelju. Obojica smo trenirali kod istog Ving Čun Sifua (mada u različito vreme), i postali dobri prijatelji i trening partneri. Pre dve godine on se preselio u Kaliforniju i trenira Silat. Kada se vratio u grad na nekoliko nedelja, iskoristili smo to vreme i bilo mi je zadovoljstvo da mu pokažem Sistem onoliko koliko su mi mogućnosti dozvolile. Pridružio se mojoj trening grupi, a onda sam na njegovu molbu uradio malu demonstraciju za njegove prijatelje (svi vežbaju borilačke veštine a ranije su trenirali kod našeg starog Sifua). Svi su bili vrlo zainteresovani, a ja sam pokušao da im pokažem što više različitih stvari za to kratko vreme.
Tokom demonstriranja i pričanja o Sistemu, počeo sam da analiziram razlike između njega i drugih borilačkih veština. Pre više od dve godine, kada je moje putovanje u svet ruske borilačke veštine započelo, rekao bih da je to slobodni stil sa fokusom na principe a ne na tehnike. To je ono što me je privuklo sistemu, pošto sam već trenirao na sličan način, mada ne toliko sofisticirano. Sada, kada je moj trening napredovao razumem da je Sistem mnogo dublji i da je daleko više samog načina treniranja.
Većina borilačkih veština je tek nešto više od kompilacije pokreta i tehnika. Mnoge pružaju nešto znanja o disanju i pomalo zalutaju u psihologiju, ali većina ne daje mnogo na ove teme. Da se ogradim, nekada ranije verovatno nije bilo tako; međutim McDojo pristup i dalje prosperira i u SAD i inostranstvu, a taj pristup znači fokusiranje samo na mehaničke aspekte borbe. Ruski Sistem je drugačija veština. Dok sam pokušavao ovo da objasnim prošlog petka, verujem da sam istinski počeo da razumem koliko je duboka zečija rupa (Alisa u zemlji čuda).
Rad sa telomNaš trening nije ograničen na to da navežbamo naša tela za pokret. Sistem nas uči kako da se krećemo ispravno, efektivno i bez tenzije. Proučavamo kretanje ljudi i njihovu interakciju sa nama. Vizuelni signali i senzitivnost se izoštravaju kroz spor i brz trening sa živim telom (ne kroz navežbane predodređene pokrete). Taktika i strategija se uče zajedno sa psihologijom. Ovo nam omogućava da lakše kontrolišemo protivnika i manipulišemo njime. Uče nas da se borimo iz svake pozicije i bez priprema. Učimo kako da sačuvamo energiju a da maksimalno uvećamo silu/snagu. Ojačavamo našu psihu, mišiće, tetive, ligamente i unutrašnje organe ražličitim kondicionim drilovima. Stičemo izdržlivost i istrajnost kroz trening. Sistem razvija kontrolu uma, tela i duha kroz disanje. Uči nas kako da kontrolišemo sopstvene strahove i kako da umanjimo njihov uticaj na borbene sposobnsti. Koristimo svoju tenziju da kontrolišemo tenziju naših protivnika. Ovde ne mislim samo na fizičku tenziju, već psihičku i duhovnu takođe. Sve ovo učimo bez stavova i unapred osmišljenih šablonskih vežbi. Da, Sistem je kompletan i nema manjkavosti. Kada neko pita da li udaramo ili se rvemo, sretan sam što mogu da odgovorim: "Da, radimo sve to".
Sistem je mnogo više od skupa pokreta, poteza ili zahvata. To je Sistem "samo-znanja" i izražavanja osmišljen da učeniku obezbedi veštine potrebne da preživi bilo koju konfrontaciju. To je sistem samo-otkrivanja koji pojedinca ojačava mentalno, fizički i duhovno u svakom pogledu. Ako ništa, vežbaču će pružiti još jedno bogato i ispunjeno iskustvo. I zahvaljujem se Bogu što sam došao u kontakt sa ovom dubokom i kompeksnom borilačkom veštinom.
Bil Mekferson