Sve piše. Sjedim i crvenim se. Milijun pokušaja mršavljenja me dovelo s tada prestrašnih (da, da) 65 na 75 kila
. To mi je predtrudnička težina. Išla sam rodit s 89 (primjećujete kako ne kažem 90
). Imam metabolizam puža i izgled tuljana. Nisam sretna baš s time.
Uglavnom razmišljam već danima i mislim se kako mi je hrana zapravo kompenzacija za koješta. I opet se crvenim. Pa mislim da neću uspjeti. Kao, ma poludit ću od bjelanjaka svako jutro. Ili, kako da kuham za obitelj, bla bla bla... Umjesto da krenem već jednom.
Sve u svemu, strah me da opet ne zeznem i ne nagomilam kile ispočetka. Onda mi mozak odbija bilo kakvu informaciju o tome koliko uh ili proteina moram uzimati. Onda krenu obrambeni mehanizmi i sve tako.
Da skratim, imam 165 cm i 75 (joj, joj, joj) kila. U dobre dane imam 74. Imam i dijete od 11 mjeseci, sjedilački posao, muža i kredite. Muž je poslušan što se tiče klope, jest će sve što skuham, samo će me sabotirat kolačima i slatkišima. On je i djelimice kriv za ove kile.
Nemam vremena, a trenutno ni novaca za teretanu. Vježbanje jedino mi je šetnja s malcem. Obično po dva, tri sata hodanja.
Na žalost, budući da su rodiljne naknade tako sjajne moram počet raditi pa neću niti imati puno vremena za kuhanje i bojim se da me to ne unazadi.
I odmah da pitam, jel mogu napraviti lagani bolonjez umak bez masti, sa sjeckanim pilećim prsima i jesti s tjesteninom. Vidim da se nigdje ne spominje. Ni tjestenina, a ni pelati.
I jel mogu na 0 dan jesti juhu od vlaknastog povrća? I salatu.
I jel smijem koju drugu bijelu ribu osim oslića?
Valjda je to to.
Hoće mi se zgadit tuna i bjelanci odmah?