Kičma strada i kod mladih i kod starijihKičmeni stub predstavlja centralnu osu našeg tela i čini ga, spolja gledajući simetričnim. Čovek se u evoluciji izborio za uspravan stav, ali njegov kostur trpi zbog toga.
Šta utiče na to da se kičma deformiše i boli i kako je možemo poštedeti toga, za Lisu govori jedan od domaćih najvećih eksperata za ortopediju kičmenog stuba, prof. dr Slobodan Slavković iz Instituta za ortopedsko-hirurške bolesti „Banjica“.
Promene najčešće nepoznatog porekla– Kičmeni stub se razvija od rođenja do završetka rasta, pa se isključivo u tom periodu javljaju neki deformiteti. Najčešće su to deformacije nepoznatog porekla, koje tokom rasta mogu da se pogoršavaju i u velikoj meri traže hirurško lečenje.
Razvojne deformitete kičmenog stuba izučava skoliologija. Kičmeni stub sa bilo kojim stepenom deformiteta, bilo kako da je lečen, u suštini postaje manje vredan i tokom života donosi nove probleme tom bolesniku.
Šta može da bude problem?Problemi koji nastaju zavise od stepena deformacije, od lečenja, profesije i higijensko–dijetetskog režima življenja. Svaki čovek, čak i sa normalnim kičmenim stubom, posebno ako je u detinjstvu i adolescenciji imao problema, jeste, nažalost, ortopedski bolesnik do kraja života.
Završetkom rasta u periodu pune životne radne aktivnosti kičmeni stub biva izložen karakterističnim povredama, najčešće prolapsu diskus hernije i traumama.
Od čega sve oboleva kičma?Povrede kičmenog stuba mogu biti od relativno jednostavnih, koje se leče bez nekih ozbiljnih posledica, do onih najtežih i najtragičnijih, praćenih paralizom. Ako su povrede u nižim delovima kičmenog stuba, onda noge ostaju oduzete, a ako je u pitanju povreda vratnog dela, onda je paralizovano celo telo. Do danas medicina nije uspela da reši pitanje lečenja paralize, pa su to trajne povrede, koje pogađaju ne samo bolesnika već i celu njegovu porodicu, okolinu i društvo.
Mnoge povrede su smrtonosne, naročito kada se radi o povredama visokih partija kičme, i vratnog dela.
Traume su učestalije zbog načina života i razvijenijeg saobraćaja i industrije.
Nažalost sve su češće pojave primarnog tumora kičme, naročito u dečjem uzrastu i periodu pune zrelosti.
Starenjem, što je fiziološki proces, nastaje problem karakterističan za treće doba. To je – osteoporoza, koja počinje od tridesete godine i traje do kraja života: koštano tkivo postaje ređe i krhkije. Kičma je posebno pogođena, jer anatomsku građu i strukturu pršljenova brže pogađa gubitak kalcijuma. Zbog biomehaničkih razloga, dolazi do karakteristične staračke povijenosti kičme, pa i čestih preloma osteoporotičnih pršljenova. To je tipično za staračku kičmu, iza 60. godine života.
Krsta su nam najslabiji deoU predelu krsta nastaju prve degenerativne promene, deformacije i svi problemi koji izazivaju snažan bol u krstima.
Napokon, u savremenim granama medicine koja tretira kičmeni stub (ortopediija, neurohirurgija ili fizijatrija), te degenerativne promene su u žiži iztraživanja. Muke koje donosi bol u kičmi pravi probleme velikom broju ljudi.
Desetak godina unazad u svetu, a i kod nas, ti problemi se znatno efikasnije rešavaju – operativnim putem. Mnogim ljudima koji su još u radno sposobnom dobu, omogućuje da se vrate poslu i pored tih degenerativnih promena. Oni se dugotrajnim lečenjem nikada ne mogu izlečiti, već pokušavaju da se tegobe malo ublaže i obezbole privremeno.
Metastaze u tkivu pršljenaPoseban problem su pojave metastaza malignih tumora u kičmenom stubu. To je prvo mesto u kome se pojavljuju metastaze zbog tumora pluća, prostate, jetre, grla, štitne želzde ili bubrega. Neretko čovek dođe zbog bolova u krstima, vratu, leđima, a otkriju se metastaze, mada on uopšte ne zna da ima primarni tumor. Veliki je procenat bolesnika koji kasno dolaze sa takvim metastazama.
Kad se uklješti nerv ili diskus...Često se hirurzi angažuju i zbog povrede mekog tkiva između pršljenova, uklještenja diskusa, ili priklještenjem nerva koji izlazi iz pršljena.
Prolapsi, diskus hernije se javljaju uglavnom kod mlađih ljudi i onih u punoj životnoj dobi. Neki su u lumbosakralnom delu kičme, potom u vratu, tamo gde su ljudi najpokretljiviji. U lečenju diskus hernije vrlo je važno da se poštuju principi koje hernije i kada treba operisati. Taj problem leči više spacijalista – od fizijatra, neurologa, do neurohirurga, do neuroortopeda i zato se često događaju dijagnostički promašaji i loši terapijski pristupi.
www.lisa.burda.co.yu