Posle nekoliko meseci "služenja narodu", vojniku stiže pismo od njegove devojke:
Dragi Mišo,
Teško mi je što moram da ti to kažem na ovakav način dok si u vojsci,
ali bojim se da naša veza više ne može da izdrži ovakvu razdvojenost.
Bilo mi je teško bez tebe, samoj, počela sam malo da izlazim i onda, rečpo reč,zaljubila sam se u drugog dečka i sada sam sa njim.
Smatram da ne bi bilo u redu da se više zavaravamo i da je život u laži
nešto što ni ti ni ja ne bismo prihvatili. Zato sam ti, ma koliko znam da će ti biti teško,morala napisati ovo pismo. Izvini, ali nadam se da ćeš razumeti da je ovako najbolje.
Puno pozdrava i (sada samo prijateljski) poljubac, Marina
PS Molim te vrati mi moju sliku koju sam ti dala pred polazak u vojsku.
Vojnik pao u bedak, kunjao nekoliko dana po kasarni i najzad mu padne na pamet...rastrči se okolo i od svakog vojnika-sapatnika izmoli po neku fotografiju,njihovih devojki, sestara, rođaka, našla se tu i poneka pevačica...
Skupi on tako nekih 50 fotografija, doda Marininu sliku i sve to pošalje u kovertu sa propratnim pismom:
Draga Marina,
Hvala ti za tvoje pismo, sve razumem... Što se tiče slike, nema problema,
ali iskreno da ti kažem više se uopšte ne sećam koja ti beše.
Zato te molim da pronađeš svoju sliku i zadržiš je, a da mi ostale vratiš. Miša