Moram priznati da mi je takmicenje u BG ostavilo najbolji utisak jer je to moje prvo takmicenje posle 6 god. i to je takmicenje gde sam mnoge iznenadio sa mojim povratkom u takmicarsku formu.Imao sam stvarno najbolju podrsku od mojih drugova iz G.Milanovca i taj dan sam sa peharom u ruci dugo zeleo godinama u nazad.Bilo je mnogo komentara o tome kako sam imao srece i kako ta konkurencija nije bila jaka,madjutim sa peharima iz Bora,Cacka i Panceva sam dokazao prvenstveno sebi da sam ih zasluzeno osvojio.Toliko sam se trudio da ponovim rezultate iz juniorskih dana, da sam imao psihicke krize o tome sta ce biti ako ne uspem da se vratim u takmicarsku formu i to je bilo veliko opterecenje za mene , pogotovu sto sam u Cacku doziveo jedan debakl pred svojom rodbinom i prijateljima 2004.god. da sam samo razmisljao o tome da mi se to ponovo ne dogodi.Ja Znam kakav je osecaj biti prvi i podici pehar iznad glave ali takodje znam kakav je osecaj biti poslednji i napustiti binu jer samo njih pet mogu biti tu a ja nisam dovoljno dobar da bih ostao sa njima.Odlicno se secam tog trenutka i svakako da je posle takvog podbacaja tesko ponovo stati na noge.Verovao sam da mogu bolje i mnogo vise od toga,drago mi je da sam bio u pravu,i sada verujem da mogu vise od ovoga
vreme ce pokazati koliko vise...