Cao ljudi... Dugo se nismo druzili i puno se toga izdesavalo. Drago mi je sto niko nije obrisao moju zapocetu temu, tako da mogu nastaviti. Pre 6 meseci ljecnik je ustanovio da patim od bulimije, pre te dijagnoze, desio nam se tragicni dogadjaj u porodici koji nam je promenio zivot sekundarno, prosli smo kroz duboku bol i to nam je uticalo na sve, ja sam sve cesce bila gladna i nisam imala onaj osecaj sitosti vec sam trpala hranu kao utehu bez kontrole. Nakon toga bi osecala krivicu pogotovo uvece kad ne bi mogla da disem od onoliku kolicinu hrane u sebi. Kad se sve to tako jako ucestilo bila sam primorana da odem kod lekara i potrazim pomoc. Posecivala sam psihijatra i on je ustanovio moje bulimicno stanje. Pijem terapiju koju mi je odredio ljecnik koji bi mogao da bude od pomoci mom psihickom stanju kako ne bi prezderavala sebe kad bude kriza, ali itekako mi je potrebna pomoc smrsati jer nisam nikad povracala kako bi izbacivala onu kolicinu hrane , niti sam koristila laksative jer sam bila svesna da cu tako jos vise nauditi samoj sebi, tako da sam se prilicno udebljala. Sutra ujutro se merim i pocinjem program mrshavljenja sa vama.