jer se ja gadim sama sebi kada to uradim tj svih ovih godina...moje samopostovanje je na 0
nadam se da cu uspjeti....
nervozna sam precesto-svoju nervozu lijecim alkoholom cesto...
i sav novac gotovo dajem za hranu, koju kasnije povratim..BOLESNO ZAR NE!?!??!?!??
bilo je momenata kada sam pomisljala i o samoubistvu.
pitam se samo dokle cu ja izdrzati...
nja ,,nja nja..nja nja na..more :pullhair:..veruj u sebe...Kad vec pomislis da ces uspeti na dobrom si putu. :yes:...Prvo nek se zelja rodi u glavi, pa u srcu pa onda ce i da se izvrsi tamo gde treba :blowkiss:
Ja verujem u tebe..pa makar se ti i nadala ;)...ako odustanes ja cu uvek verovati ;)...
Mozemo zajedno :rolleyes01: Imam jedan lep Merlot star 10 godina :rolleyes01:
Ti znas da je to bolesno i ti sve znas :yes: i sad je vreme polako da pocnes da plivas...Znamo da se neces udaviti u vodi jel covek rodjenjem zna da pliva(svaka beba zna da pliva i nikad nece da se udavi) ali proradi razum i onda se covek uspanici i udavi se..zato ajde da malo pocnes da plivas :yes:
I ja sam na razne stvari pomisljao i svako je od nas kroz zivot prolazio kroz pakao...nije lak ovaj zivot...djavo ide i samo nas prati..Ali zato se treba boriti..i ti ces da se boris :yes:...i mi cemo sa tobom...i posle kad pobedis bices srecna..Mnogi ljudi su se ubili a mogli su da pobede i da nastave sa osmehom na licu..i kasnije su mogli da se okrenu i isplaze problemu..evo ovako :p
Dok ne pobedis :blowkiss: dok ne postanes Izrailj(pobednik) :blowkiss: :blowkiss: :blowkiss:
necu da kukam ...necu..iz inata ovoj prokletinji u meni koja je sve ovo dozvolila,......
samo odgadjam momenat suochavanja sa sobom
Evo me na poslu..dan divan
malo sam spavala jako..Lose spavam
i dalje povratim ponekad-al ne kao rpije.
hvala ti na divnim rijecima podrske....
:pullhair: zaista sam nepodnosljiva...ujedamm....
ZAISTA SAM PSIHICKI LOSE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Mislim da sam se zaljubila...al on daleko..to je isti tip sa pocetka price ako ga se sjecate.
hey bebo... ja imam isto godina kao ti i isto 8 godina radim sebi isto sto i ti. isla sam i kod najboljih lekara u beogradu, cak sam svojevoljno bila u rehab centru u austriji na grupnim terapijama. imam i svog psihoterapeuta godinama. sve sam shvatila, i zasto, i kako se to meni desilo, to je prica o kontroli ja sam control freak i cim ne kontrolisem svoje telo-osecam se kao da gubim tlo pod nogama. takodje sve je za mene 'okidac' za prezderavanje, i sreca, i tuga, ja prosto strasno volim da jedem i nikad mi nije dosta. problem je sto ja zelim da budem mrsava a ne mogu to da postignem osim ako se ne drzim striktno rezima-a samo neko ko ima poremecaj u ishrani zna koliko je tesko jesti po nekom rasporedu. to je kao skidanje sa heroina, samo jos teze jer hrana nije droga koju mozes da sklonis od sebe, hrana je esencijalna i mora da se uzima svaki dan a ja kada pocnem da jedem vise ne mogu da stanem do momenta kada hocu da puknem i moram da povratim i tako u krug. imam dobre i lose faze, u principu desi mi se jednom mesecno da se prezderem i da povratim, ostatak vremena sam na ovom rezimu sa foruma i kontrolisem se, ali ta samokontrola je tako bolna i strasna, gledam drugaricu kako uziva jeduci cheesecake a ja ne smem jer ako bih uzela samo jednu kasiku morala bih da pojedem bar 5 cheesecake-ova a onda...znate i sami. sada sam bila na putu-a putovanja su za mene najgora jer mi se poremeti ritam i ne mogu vise da se kontrolisem-i za 6 dana nabacila 3kg, a to moze samo neko sa poremecajem u ishrani. nisam povracala ali sam jela jezive kolicine hrane (evo ovako: dorucak svedski sto u hotelu: 5 jaja na oko, 3 sendvica sa sunkom i sirom, 3 peciva sa nutelom, dva parceta pite sa sirom i dva parceta sa jabukama) a uvece sednemo u kafanu a ja kad pocnem da pijem potpuno izgubim kontrolu nad hranom i pojedem tacno duplo vise od svake druge osobe. od sutra sam odlucila da se vratim na ovaj rezim. uzasno je tesko, place mi se neprestano, svaki minut je kao godina, ali moram da se spasem pre nego sto potpuno potonem.
kljucna rec kod mene je istrajnost. obecala sam sebi da se sledecih mesec dana necu nijednom prejesti, da cu dati SVE od sebe da istrajem jer mislim da kod mene krize za hranom opadaju svakim danom kada se hranim kako treba.
sve je u tvojoj/mojoj glavi. ne moze niko i nista da te kontrolise ako si jaka, ako odlucis da se boris. meni je jutro kada otvorim oci i setim se da sinoc nisam zdrala i povracala kao dar od boga. to mi je pokretacka misao, taj osecaj cistoce ujutru. to me tera da istrajem.
ajde pisi kako si. i meni treba neko da razgovaram... :blowkiss:
beboooooooooooooooooooLJUBIMM TEEEEEEE
LJUBIMM TEEEEEEE
Adelina :blush: pa ja sam ziv covek..tesko mi je da izdrzim tolike poljupce :lol: :blush:zasluzio si, dirnulo me kako se ti brines, znas,...muskarci su pomalo kruti..., ali bitno je da se beba izvuce iz tog haosa, sto joj od sveg srca zelim :love04:
:blowkiss:
:clap:
ODLUCILA SAM BITI JAKA
STA MENI JEDAN PSIHIC MOYE RECI A DA JA NE ZNAM___???
SVE JE RAD NA SEBI I AKO JA NE UIMIJEM SEBI POMOCI NECE NIKO DRUGI!!!!!!!!!!!!
ZELIM ZIVOT ZELIM FAMILIJU ZELIM SRECU ZELIM LIJEPE TRENUTKE...BAS ME BRIGA ZA SVE DRUGO....POSVETILA SAM SE SEBI I IS INATA PREMA TOM NECEM SAMOUNISTAVAJUCEM U MENI-JA CUI SE BORITI ZBOG SEBE!
JER I TE OSCILACIJE RASPOLOZENJA -TO JE PSIHICKA NERAVNOTEZENOST. NA KOJOJ OPET COVJEK MOZE DA PORADI SAM!!!!DA NASTOJI DA POSMATRA OKOLINU, DA PRATI OSJECAJE KOJE IMA TOKOM RAZLICITIH SITUACIJA..JER BULIMIJA JE NEPRIHVATANJE SEBE.ONO STO JEDES -TO SI TI. A JA SE PREJEDAM -PA POVRACAM ???I STA SAM JA OBICNA POVRACKA!
Koja ne cijeni sebe i koa misli da su svii drugi bolji interesantniji i tralalalal nego ona!AL NE NECU VISE!!!NECU VISE DA DOZVOLJAVAM TO!!!
SVE JE U COVJEKU!!!!BOG JE U NAMA SAMIMA!!!!!NISTA SE NECE OKRENUTI AKO MIO TO ODISTA NE ZELIMO.....LJUBM VAS SVE...HVALA VAM!!!!!!!!!!!!! :blowkiss:
Najiskrenije...obavezno i podhitno kod doktora... Bulimija je bolest i ne mozes tek tako sama sebi da pomognes..
Ne odlazi odlazak kod psihijatra!!!! Ako bar malo volis samu sebe ( a volis se, inace ne bi ovde trazila pomoc ) otidji kod psihijatra!!
Ako ne znas kog psihijatra bi da izaberes, pitaj svog licnog doktora...on ce te uputiti gde treba..
Uopste ne moras da se stidis sebe, niti da se plasis...treba da prihvatis da imas probleme, da shvatis koji su to problemi i da ih ispravno lecis..
Iskreno ovo sto ovde nama pises, nece ti biti od velike pomoci...naci ces trenutnu utehu i "izbaciti" negativna osecanja iz sebe ali neces resiti problem...
Pisanje ovde nek ti bude samo dodatak lecenju....
Skupi hrabrost i pravo kod psihijatra..i ni u kom slucaju nemoj da odustajes nakon par razgovora sa njim...to je dug proces a 8 godina nije malo....trebace ti mnogo strpljenja i smirenja...a to sama ne mozes da postignes...i ne iz razloga sto nisi sposobna ili nesto sl., vec sto je to komplikovana bolest i potrebno je strucno nadgledanje...
Bice sve ok...nemoj da odustajes... ;) :blowkiss:
@Dore
Ovo je odlican pocetak.Pisati i pricati o tome.Bar neko cita i saslusa, mozda i kaze nesto koristno.Da je vodila svoj dnevnik, citala bi samo ona.
Neka pise, mozda i pomogne sama sebi, mozda.Doktori su od mnogih ljudi dizali ruke, pravili buduce mrtvake ili invalide, koliko je tih slucajeva, samo uz pomoc porodice i prijatelja su potvrdili - nauka i medicina nisu uvek u pravu.
Neka pise, zna i ona, mora kod nekog strucnijeg lica, zna, pitanje je vremena kada ce otici i pitanje je da li ce uspeti samo on da joj pomogne.
Bez prijatelja i porodice nema nista, veruj, prosla sam to.
Pozdrav :blowkiss:
DRAGA, ZNAM SVE STO SI NAPISALA!!!!!
PROCITALA SAM 3 KNJIGE O POSLJEDICAMA O SL SLUCAJEVIMA I KAKO SE LIJECI....
NEMA ODUSTAJANJA ....UPORNOST JE VRLINA....PRAZNINA CE NESTATI..A NARAVNO , OD SEBE POBJECI NE MOGU NITI ZELIM-ponajmanje sada-DOVOJLJNO SAM TO RADILA SVIH OVIH GODINA!!!!!!!!
hvala ti draga...svaki savjet je dobrodosao!!!!!!!!!!!!!!!!
:yes:
Kao sto si i napisala...to je odlican pocetak i dodatak....ali samo to... ;) Mislim da je moj post sasvim jasan...ako izuzmemo gramaticke greske i sl.. ;DJeste tvoj post jasan,ali nedorecen ,dodala sam ono sto smatram da je dobro, bar za pocetak i napominjem, ne mora da znaci da je to, samo to.Od necega moras poceti.Ko bi od nas priznao da je ukrao ili prevario nekoga.I to je za psihijatra.
P.s. Naravno da nauka i medicina nisu uvek u pravu...ali nije to slucaj neke teske neizlecive bolesti, gde za pacienta nema nikakve nade..Bulimija moze upesno da se izleci, bez ikakvih posledica kasnije ( ako se leci na pravi nacin )...
I sam doktor ne moze da joj pomogne ako ona nema volju, ne prihvata da ima problem ( hvala Bogu ima volju i svesna je problema )..itd...prijatelji su tu samo da te saslusaju, ne smaraju kad ti je najteze, daju podrsku....kao i osobe sa foruma...
Da bi lecenje bilo uspesno mora da postoje svi navedeni faktori!!!
Jeste tvoj post jasan,ali nedorecen ,dodala sam ono sto smatram da je dobro, bar za pocetak i napominjem, ne mora da znaci da je to, samo to.Od necega moras poceti.Ko bi od nas priznao da je ukrao ili prevario nekoga.I to je za psihijatra.
Cao,
procitala sam sta si napisala...
Mogu da te posavetujem?
Idi na yogu. Disi duboko i druzi se sa prirodom.
Ako je tecaj joge ok, dobices i teme za pisanje, o svojoj samospoznaji. Ja imam neke teme, pa... rado cu ti ih dati.
PozZ