Zasto su neuspesne niskokalorijske dijeteUporedjujuci ljudsko telo s parnom masinom, i za zivot je potrebna energija, a energiju dobijamo iz hrane. Postoji, dakle, s jedne strane povecan unos energije, a s druge smanjena potrosnja.
Gojaznost koja muci danasnje drustvo nije nista drugo do li neuravnotezenost unosa i potrosnje energije.Paradoks lezi u tome da se vrlo brzo nakon drasticnih dijeta tezina povecava premda se manje jede.
Covek je tokom godina stvorio odredjeni kalorijski okvir pa se kaze da mu treba na primer 2 500 kcal. Ako dnevno unosi 3 000 kcal, konzumira 500 kcal viska, sto dovodi do debljanja. Ali, vredi i obrnuto, kada konzumira manje od 2 500 kcal, gubi tezinu.
Ipak se to ne dogadja uvek jer ima ljudi koji objektivno jedu malo a ipak se debljaju i onih koji jedu puno a ne debljaju se. Samo 15% gojaznih osoba puno jede, 35% jede normalno, a cak 50% gojaznih osoba jede malo, tj. 800 do 1 500 kcal dnevno.
Tu su, naravno, zanimljivi podaci za vrhunske sportiste. Zavisno o disciplini kojom se bave, nekima je za odrzavanje normalne telesne tezine i sportske kondicije dovoljno 2 500 kcal, dok je drugima potrebno 9 000 kcal. Na primer, cuveni maratonac Mimoun savrseno trci i odrzava telesnu ravnotezu s 2 000 kcal dnevno, dok je biciklisti Anquetilu za istu stvar bilo potrebno 6 000 kcal dnevno. To su ogromne razlike koje ukazuju da su metabolizmi tih ljudi u pogledu energije razliciti.
Tradicionalna niskokalorijska dijeta koja se tvrdoglavo nudi vec 40 godina je potpuno neuspesna,zakljucuje se. Amerikanci, koji u tome prednjace, imaju najmanje uspeha, sto ocito govori da su najdeblji ljudi na svijetu upravo oni, koji i u Guinessovoj knjizi rekorda telesne tezine "osvajaju" sva prva mjesta.
www.coolinarika.com