Na zalost Drzare, moram da ti skrenem paznju da nisi u pravu sto se tice tvoje konstatacije da Kung Fu vestina nije po meri zapadnog coveka.
Pre svega Kung Fu vestina nije bila poznata u zapadnom svetu doneadavno iz veoma jednostavnog razloga sto kinezi u proseku jesu narod male visine i slabe fizicke konstitucije te da im je svakako jasno da ta ista vestina u rukama snaznijeg, viseg i masivnijeg coveka, automatski postaje jos efikasnija i ubojitija. (to je uostalom naglasio i jedan od velikana te vestine ali nisam siguran da li je to bio William Cheung ili sam Bruce Lee)
Zbog tog razloga, a i iz razloga sto je Kina i dan danas dosta zatvorena i nepoverljiva prema svim strancima i stranim uticajima (Kinezi u globalu jesu veliki shovnisti a zbog velikih istorijskih nepravdi i ugnjetavanja sa svih strana donekle imaju pravo) i dan danas se van Kine vezba samo mali broj stilova koji jesu pravi Kung Fu.
Nikakva filozofija ili mentalitet druge vrste ne stoji na putu zapadnjaku da savlada bilo koju kinesku borilacku vestinu, jedini izuzeci su "mozda" sledeci stilovi: Tai Chi Chuan, Ba Gua Zhang i Xing Yi, prevashodno sto je za njihovo savladjivanje u borbenom smislu a ne samo koreografskom potreban zaista dugogodisnji sistem treninga i odlican ucitelj koji se ne moze naci van Kine.
Uostalom ja za skoro 20 godina bavljenja borilackim vestinama jos nisam sreo karatistu ShotoKan stila koji bi umeo svoju vestinu da upotrebi u samoodbrani a da nema iza sebe bar 10 godina vezbanja.
To je mozda jedini razlog sto se zapadnjaci, zeljni brzih rezultata pre opredeljuju za borilacke vestine i sportove tipa boksa, hrvanja, a u novije vreme i brazilskog JuJutsu-a (pogotovo onog tipa koji je "trademark" familije Gracia).
Ako te zaista zanima ja cu ti otprilike navesti spisak stilova koje je moguce trenirati van granica Kine i uz malo srece cak naci i dobrog ucitelja (trenera) za isti, to su: prvenstveno Wing Chun stil (koji se cesto moze naci i pod slicnim imenima - Ving Chun, Ving Tsun, Ving Tzun, Yong Chun - sto je u biti ista vestina samo je organizacija i obicno covek koji ju je "doneo iz Kine" neko ko je hteo da ga po necemu razlikuju od drugih), zatim Choy Lee Fut, Nan Quan i Tang Lang Quan odnosno Juzna bogomoljka i Hung Gar sto se tice stilova koji dolaze iz Juzne Kine. Od ostalih stilova (neki ih zovu i Severnokineski)tu su Chang Quan koji je posebno dobra opcija za ljude koji pocinju jer su osnove veoma lako razumljive i dosta su nalik karateu ili taekvondo-u (u Kini ga obicno pocinju sa uzrastom deca pre navrsene desete godine, pa se kasnije specijalizuju u nekom drugom stilu, kao na primer Jet Lee), zatim Tai Chi Chuan (samo forme i Tuishou - neka vrsta takmicenja "slepljenim rukama" gde je cilj izbaciti protivnika iz ravnoteze, jer se na zapadu ne radi borbena varijanta), kinesko rvanje - Chuau Shiao, Heilong Chuan - kineske nindje i Tan Tui.
Naravno, ovo je samo mali delic onoga sto se moze naci u samoj Kini i gde se gaje neki stilovi koji su zaisti i vizuelno i borilacki fantasticni: Pi Kua, Ba Ji, Ying Jow Pai, Fan Zhi, Bok Hok Pai itd.
Jos dve stvari su vredne pomena:
1) Sanda borbe - ili "Kung Fu sa bokserskim rukavicama", najvise lici na zapadni kick boks, ali su jos dozvoljena i bacanja, poluge, gazenja i jos poneke stvari (ne znam tacno sta sve jeste a sta nije) i dosta ljudi na zapadu se odlucuje da trenira bas to, jer se u Kung Fu klubovima obicno pored klasicne vestine u uci i ovaj takozvani sportski Kung Fu. Bilo je cak price da ce Sanda borbe 2004. godine postati Olimpijski sport. Ne znam sta je bilo od toga.
2) Ucenje koje priredjuju Shaolin manastiri zapadnjacima koji to papreno placaju da bi godinu dana ucili od "pravih" monaha i ziveli godinu dana u "pravim" Shaolin manastirima je obicna pljacka i ismevanje glupavih zanesenjaka sa dubokim dzepom. Fakat je: da u Kini ima preko stotinu Shaolin manastira, dok se u pricama o nastanku Kung Fu-a obicno misli na samo jedan i to onaj u Henan provinciji, koji je pre otprilike 300 godina izgoreo do temelja te su ga posle obnovili. Putujuce grupe "isitinskih" Shaolin kaludjera koji svoju vestinu pokazuju po belom svetu nisu nista drugo da opet jedan od prefriganih nacina da se Kung Fu vestina pokaze kao nesto sto nije sa ovoga sveta i za sta trebaju nadljudske moci. Oni su naime u stvari grupica vrsnih akrobata koji znaju pregrst trikova od kojih su neke zaista neverovatne majstorije i kojima je glavni cilj opet namamljivanje sto veceg broja zanesenjaka koji su spremni da potrose citavo bogatstvo samo da bi postali nalik njima, a u stvari sem novca i godine dana zivota (iscrpljujuce godine dana) oni se vrate kuci sa diplomom kojom mogu da ..., kineskim kimonom narandzaste boje, obrijane glave i ogromnim osecanjem nezadovoljstva sobom jer tamo u stvari nisu naucili nista sem da malo imitiraju kojekakve majmune, pijandure i slicne gluposti.
Posle ovog malo opsirnijeg izlaganja Drzare, ja se nadam da sam uspeo malo da ti prikazem stvari u njihovom pravom svetlu. Moguce je i verovatno i sigurno da i ja ponegde gresim, ali sam isto tako veoma siguran u to da bi i ti ukoliko to zelis i ukoliko nemas nekih ozbiljnijih zdravstvenih tegoba mogao uz dobrog majstora veoma brzo (istom brzinom kao i Kinezi) da napredujes u bilo kojoj Kung Fu vestini za koju se opredelis.
Ukoliko si zainteresovan da saznas gde se nalazi neki klub koji nije produkt nekog samozvanog sarlatana vec mesto gde se vezba autenticna vestina, ti mi napisi mesto gde zivis, a ja cu uz pomoc nekih svojih poznastava i poznanstava mog maticnog kluba koja se protezu i van granica Srbije da ti dostavim spisak najblizih mesta i klubova gde bi mogao nakon toga da odes i makar informativno pogledas (da se razuveris u tvoju tvrdnju) i mozda uclanis ako ti se dopadne to sto vidis.
Za kraj da citiram jednog od pravih velikana borilackih vestina:
"A true martial artist is one who's smile will warm the hearts of little children, and who's anger will make tigers cower in fear." - Bruce Lee
Pozdrav do sledeceg puta.