Sto se stavova tice , ljudi u wing chunu su prilicno kruti u tumacenju i koriscenju istih , i drze ih se kao pijan plota. To sto ti kazes za datu situaciju je tacno . Ja sam trenirao i druge borilacke vestine i poznati su mi jos neki nacini koriscejna i menjanja stavova . Karate ima preko 20 razlicitih stavova i svaki ima drugaciji raspored tezine od 100% na jednoj nozi preko svih varijacija (90-10 ,80-20,70-30 , 60 -40 , 50-50, 40-60 , 30,-70, 20-80, 10-90) do 100% na drugoj nozi , i svaki stav je pogodan za odredjenu situaciju , mada, iskreno neki su potpuno neupotrebljivi , sem u slucaju da se boris u hodniku sirine 1,5 metara. Poenta je ovo , kruto drzanje jednog stava ili jedne vrste rasporeda tezine i kretanja moze samo da ogranici borca , a slozices se da svako ogranicavanje steti . Moje neko iskustvo je da pocetni stav treba bude slican TWC-stavu sa malo vecim osloncem na zadnju nogu , ali ne vise od 5%, dalje se stavovi zauzimaju u odnosu na razvoj situacije . Ako hoces da gurnes protivnika , tezina mora da ti bude bar 70% pa na vise na prednjoj nozi a zadnja daje potisak za guranje , ovo je samo jedan primer . Ako se protivnik nalazi jako blizu ali ta distanca jos uvek nije klinc, onda stav 30-70 je idealan jer ne moras da radis iskorak kako izveo Shomen geri , ili cak seriju istih prednjom nogom . Evidentno je da raspored tezine 50-50 omogucava lakse prelazenje u druge i drugacje stavove i olaksava kretanje ( neke vste u svakom slucaju ). Pristalica sam vracanja u pocetni stav sa rasporedom tezine 50-50 cim prestane potreba za drugacijim resenjem , jer se na taj nacin vraca puna mobilnost , i ne ogranicava brzina i smer kretanja .