Igy je velikim delom u pravu,ali cu i dodati par stvari.
Sve zavisi kako shvatas zivot.
Ako razumes da ti je svaki dan dragocen i zelis da zivis toj realnosti, svestan i probudjen,onda ces da iskoristis vreme koje ti je dato,pa makar u 50-etim da celog sebe das u necemu sto volis.
U suprotnom,to ce biti ono sto ce ti gorcinu stvarati kada bude trebalo da sklopis oci...
Sto se tice same realnosti zivljenja i osecaja za srz zivota,ona nije spolja nego iznutra.
Zdravlje,lepota,mladost,snaga......uzmicu pred onim koji je bolestan od kancera ili HIV-a,a koji oseca sustinu zivota i zivljenja,o cemu onaj koji ima predhodno pobrojane stvari moze samo da sanja,jer mu je spustena koprena od besmisla na oci,sa kojom ga zapljuskuje svet a on nema dovoljno jak povod da to skloni...
Tih par godina ii meseci koje ima bolan od ovih posasti ,vise je i bitnije, nego tri zdrava zivota...
Ali,opet,malo je onih koji ovo razumeju,a i oni koji razumeju potrebna im je pomoc Odozgo da to i ne zaborave...
Neka bi Bog dao da ima sto vise onih koji ovo traze i shvataju.