Dragi moji....
sve sam ja lepo ispisala, čitava sabrana dela, i nekako je sve nestalo....
idemo ispočetka.... Dakle, imam 27 godina, oko 15ak kila viška koji su se neprimetno pojavili u poslednjih 5 godina(2-3 gore, 2-3 dole, i gojila sam se i mršavila iz meni nepoznatih razloga, nikad vezano za klopu, ali na kraju balade ja sam u plusu, i to ne onom pozitivnom...) i problem sa štitnom koja ide iz hiper u hipo funkciju, najverovatnije stresom izazvano, jer su mi rezulteti uvek bili . pa me lekari samo "posmatraju"... sve stručnjak do stručnjaka, bože sačuvaj... Elem, jedan od onih hormona je bio iznad dozvoljene granice, jedan ispod, a jedan na savršenoj sredini... čvorića 2 oko 3-4 mm, još jedan u nastajanju... Tako je bilo pre oko godinu dana, od tad nisam stigla da odem kod lekara...
Iz toga vam je verovatno jasno kakav tempo života sam imala. Mnogo stresa, nikad ne znam gde ću biti za dva sata, a ne šta ću sutra da jedem, mnogo stresa, neredovno spavanje, mnogo stresa, pride noćni život uz cigare i pivo kako bi se preživeo sav taj stres....
E sad, vežbala sam i nisam, par meseci vežbam, pa par meseci ne, i tako svih tih godina... nikad se razlika videla nije, osim u tome što sam bila više besna kad vežbam... iskreno, mnooooogo mrzim da vežbam, ne, ne osećam se dobro ni pnosno na sebe posle treninga, osećam se kao . koji ne može da smrša pa mora da j*****o vežba... Imam onaj period samo-motivacije, kad se kao ubeđujem kako sam fenomenalno, ali me mnogo brzo pusti i izmišljam izgovore da ne vežbam. jedino sam bila motivisana dok sam trenirala wing-chun, to je bilo više od pola godine, ali sam se spetljala sa trenerom pa je i to palo u vodu. Ti treninzi su mi više značili psihički nego fizički...
Sadašnja situacija je sledeća: živim u Moskvi, tu sam na doktoratu naredne tri godine, što znači da sam na bednoj stipendiji od koje jedva imam da se prehranim, plaćeni treninzi su mi misaona imenica. Mogu da hodam, dok ne zaveje, posle ću par meseci biti osuđena na stepenice kao jedini vid treninga
Znači, ono što mene zanima je ishrana. Ono što sam uglavnom videla da preporučujete ljudima sa blesavim štitnjačama je gomila nekih jaja, koja meni smetaju, na orahe i sva ta koštunjava čuda sam alergična, i šta ću sad ja.... Dajte neki predlog ishrane, a kad dobijem zdravstvenu, otići ću i kod lekara, pa ću nadam se dobiti neku terapiju... Dotle pomagajte ludi, barem da se ne tovim više, mrzim to.... Ne ide mi bre uz karakter, a i užasava me način na koji se gojim, sve mi ide u gornji deo tela, noge su mi savršene, ni na moju cenjenu pozadinu se salo ne lepi, do struka sam super čvrsta i utegnuta, ali zato onda kreću stomak, leđa, ruke, pa čak i glava mi se ugojila, užas, užas, užas...... Vizuelno deluje kao da imam minimum 5 kg više no što imam, pride sam imala poprsje na kom bi mi mnoge pozavidele oduvek, pa i to dodaje vizuelno... Uf.... evo, već sam se izdeprimirala.... Ali verujem da ćete imati da mi kažete nešto utešno i korisno... (a sad copy ceo tekst, poučena prethodnim iskustvom
)