Prehrana kod bubreznih bolesti
Vaznost dijete u prevenciji bubrezne bolesti poznata je prije vise od 30 godina. Pri tomu treba naglasiti da univerzalna dijeta ne postoji, nego se
mora prilagoditi svakom pojedinom bolesniku. Ona se prilagodjava vrsti bubrezne bolesti, stupnju ostecenja bubrezne funkcije, pratecim poremecajima vode, elektrolita, krvnog tlaka.
Visokim unosom bjelancevina dolazi do opterecenja i jetre i bubrega. Dokazana je vaznost proteina, masti, soli i fosfata iz hrane za napredovanje bubrezne bolesti osobito u osoba s kronicnim zatajenjem bubrega.
Bjelancevine
Povecani unos bjelancevina dovodi do povecanog protoka krvi kroz bubrege te do povecane glomerularne filtracije. Glomerularna filtracija osnova je urednog rada bubrega sto se ogleda u urednom mokrenju. Odvija se preko osnovnih jedinica u bubrezima koje nazivamo glomerulima i nefronima. Buduci da je kolicina nefrona u osoba s kronicnim zatajenjem bubrega smanjena, preostali nefroni budu preoptereceni. Smanjen unos proteina djeluje pozitivno dovodeci do smanjenog protoka po svakoj jedinici u bubregu i smanjenja njegovog opterecenja. Bolesniku treba preporuciti namirnice koje sadrze proteine zivotinjskog porijekla (meso, jaja, mlijeko, sir), ali naravno u smanjenim kolicinama, jer sadrze veci postotak esencijalnih masnih kiselina. Donja granica unosa je 0,5 g/kg tj. tezine na dan.
U bolesnika s nefrotickim sindromom preporucuje se manji unos proteina. Visokim unosom bjelancevina dolazi do opterecenja i jetre i bubrega. Dostatnim se smatra 1 g/kg proteina na dan.
Takvi bolesnici trebali bi izbjegavati unos tzv. niskokvalitetnih bjelancevina, kao sto su bjelancevine koje se unose kruhom, zitaricama, vocem i povrcem koje vise opterete bubreg, a manja je korist od njih. Potrebe za ipak neophodnim kolicinama bjelancevina trebali bi zadovoljavati mlijekom, mlijecnim proizvodima i jajima iako, kao sto je navedeno, u umjerenim kolicinama.
Masti
Masti imaju nepovoljan ucinak na razvoj ateroskleroze cime su pogodjene i krvne zile bubrega. Dolazi do razvoja nefroangioskleroze. Isto tako neke stanice bubrega izvan krvnih zila koje nazivamo mezangijem, imaju receptore za lipide. Ulaskom lipida u spomenute stanice mijenja se njihova funkcija. Dolazi do skleroziranja funkcionalnih jedinica bubrega - glomerula.
U prehrani treba preporuciti smanjen unos masnoca zivotinjskog porijekla i alkohola, a u bolesnika s povisenim trigliceridima i unos ugljikohidrata.
Sol
Unos soli treba ograniciti kada postoje edemi (posljedica su povecanog volumena tekucine u organizmu izvan krvnih zila) i poviseni krvni tlak. Radi se o ogranicenju na 0,5-2 g na dan.
Potrebno je reducirati unos natrija pa je potrebno smanjiti soljenje hrane, a ponekad obroke pripremati u potpunosti neslane.
Takodjer, neophodno je smanjenje unosa kalija, minerala koji je zastupljen u prakticki svim prehrambenim proizvodima. Vrijednosti kalija izvan normalnih vrijednosti mogu dovesti do teskih poremecaja rada srca. Medjutim, s obzirom da je izrazito topiv u vodi, redukcija kalija vrsi se duljim kuhanjem i ispiranjem hrane te izbjegavanjem sirovog voca i povrca, kao i przene ili pecene hrane. Od namirnica koje sadrze povecane kolicine kalija te koje je potrebno izbjegavati u osoba sklonih hiperkalijemiji su banane, rajcica, tresnje, breskve, grah.
Fosfor
Fosfor kao i proteini, ali znatno manje, utjece na hemodinamicke promjene u bubrezima. Moze doci do odlaganja fosfata u tubulima i nastajanja kalcifikata. Unos fosfata treba ograniciti na oko 600 mg/dan. Time se sprjecava i nastajanje sekundarnog hiperparatireodizma, sto dalje utjece na strukturu kostiju.
Preporucljivo je izbjegavati kavu, kakao i jaci caj, a zedj zadovoljavati obicnom vodom ili vodom obogacenom kalcijem i magnezijem (izbjegavati mineralnu vodu bogatu fosforom).
Homocistein
Homocistein je protein u krvi koji u povecanoj kolicini doprinosi ostecenju endotelnih stanica krvnih zila. U bolesnika s bubreznom insuficijencijom, osobito u osoba sa secernom bolesti, zamijecene su povisene vrijednosti.
Dok se ne donesu konkretnije preporuke vezane uz prehranu i razinu homocisteina, u prehranu treba ukljuciti velike kolicine voca, povrca, zitarica, a manje kolicine mesa. Pri tome treba ograniciti unos voca koje sadrzi kalij. Uz to normalizaciji vrijednosti homocisteina doprinosi i primjena vitamina B skupine te folata.
Bolesnici sa zatajenjem bubrezne funkcije podlozni su brojnim metabolickim poremecajima te su redovne kontrole i konzultacija lijecnika i nutricionista glede prehrane neobicno bitni u prevenciji daljnje progresije bolesti. Na temelju rizicnih cimbenika u svakog bolesnika i nalaza nekih gore navedenih parametara definirat ce se najoptimalnija prehrana.
Ovo kazu ,Hrvati,eto mozda ima nesto sto nisi znala,a tice se ishrane!