jel si ti buraz upoznat sa mojim slucajem??
naravno..prvi put sam to procitao na tvom forumu 2006.... to je za mene bila potvrda da sam ispravno postupio i da radim pravu stvar
kada sam se povredio....ja sam tad usao u reprezentaciju, prva generacija koja je isla van zemlje na zvanicno takmicenje iz SRJ...i doktor mi ladno kaze, nema nista od toga, predji da igras sah...ali bukvalno tim recima
povredio sam se tako sto mi je na pripremama, prilikom razgibavanja, drug asistirao u jednoj vezbi.... i "malo vise" preterao u asistenciji... moze se reci da sam imao dosta srece da se samo na ovome zavrsilo ...inace on je doktor
ja sam tada imao 17 godina... kada sam isao peske morao sam da stajem, da bi popustio bol i ukocenost koja me hvatala u ledjima i nozi...umivanje je bilo u strogoj vertikali, stojis uspravno, nema savijana.... nisam mogao da spustim glavu da pogledam u stopala, jer je bol u krstima bio nesnosljiv, okretanje u krevetu, ustajenje....
ni sam ne znam na koliko terapija sam bio
tu je jako je zajeban psihicki momenat... pored izuzetno nezgodnih i neprijatnih bolova
kada sam prvi put krenuo u teretanu, doktor mi je strogo zabranio...i ja ga poslusao
u medjuvremenu sam se na sve strane informisao i trudio da sto vise saznam o povredi, kako bih naucio sta da radim i kako da se sto pre vratim normalnom zivotu i aktivnostima, jer ja sam sa 9 godina poceo da treniram...
tako sam posle izvesnog vremena odlucio da krenem sam u teretanu i da vidim sta i koliko mogu...poceo da citam i ucim o treningu ishrani.....i vremenom sam upoznao svoje telo.....i nisam pogresio...cak sta vise, pronasao sam novu ljubav
mnogi ljudi koji dozive ovakvu povredu se na zalost povlace iz svih aktivnosti... rec TERETANA za njih i okolinu postaje nesto na sta ne sme ni da pomisli...kazem opet na zalost...a sve kao posledica neznanja i neverice
sa ovom povredom mora da se nauci da zivi....
Pedja je primer koliko se daleko moze otici i sa njom