Povratak šampiona, piše: Zoran Kisić
Bila je to ekspanzija bildinga kakva se sigurno više nikada neće ponoviti. Godine 1984. organizovao sam i Svetsko prvenstvo u Beogradu, a onda sam počeo sa proizvodnjom zdrave hrane za bildere, odnosno proteinske napitke. Par godina kasnije, očito je bilo, nekome sam zasmetao. Počele su ucene i pretnje, prozivke i druge neprijatnosti. Optuživali su me za sve i svašta, za besmislice, a 1986. godine su me i uhapsili. Po njihovim tvrdnjama, "delovao sam mimo zvaničnih sportskih organizacija", te su me proglasili "stranim telom u socijalističkom društvu"
Početkom šezdesetih u Ljubljani je izazio časopis Olimpijski triatlon , koji je pisao o dizanju tegova, treniranju i povremeno objavljivao fotografije o vježbama bodi-bildera. Ovaj mladi i nepoznati sport kod nas u početku se nazivao "kulturizam", pa tako i prvi izbor za mistera Jugoslavije 1964. godine nije mnogo doprinijeo popularizaciji ovog sporta. Kasnije će to biti "atletska gimnastika", a prvi pobjednik na ovom takmičenju (1968) bio je Petar Mladenović iz Beograda. Sedam godina kasnije počelo je biranje mistera Jugoslavije, a titulu je uzeo Petar Čelik, čovjek koji će obilježiti jugoslovenski bodi-bilding.
Tek kada je na bildersku scenu stupio Petar Čelik, ovaj, do tada gotovo nepoznati sport kod nas doživio je ekspanziju kakva se vjerovatno više nikada neće ponoviti, a Bačku Palanku je upisao u legendu, kao kolijevku bodi-bildinga bivše Jugoslavije.
"U to vreme bilo je jako malo ljudi koji su znali nešto više o bildingu kod nas, kao i onih koji su pravilno trenirali. Zato sam se okrenuo Evropi i pokušao da o bildingu što više saznam i prenesem to u našu zemlju. Učio sam, trenirao i crpio znanje od tadašnjih vrhunskih bildera, kakvih je bilo mnogo u Nemačkoj u to vreme", prisjeća se Petar Čelik prve polovine sedemdesetih.
Vrijeme učenja "Bilo je to vreme kada se zaista moglo i imalo od koga učiti. U to vreme sam upoznao mnogo bildera, od kojih je danas veliki broj mojih prijatelja. Kad sam se vratio u Bačku Palanku, pokrenuo sam časopis Herkules. Sve sam učinio da bih ovaj novi sport kod nas predstavio u što lepšem svetlu i pojasnio mnoga pitanja i nedoumice u vezi s njim", kaže Petar Čelik i dodaje da je ovaj časopis u vrijeme svog izlaženja od 42 broja, ostvario fantastičan tiraž od dva miliona primjeraka.
"Godine 1980. osvojio sam titulu prvaka Evrope svih kategorija, a onda se desilo čudo, kako za mene lično, tako i za naš bilding. Svi tiražni listovi tog vremena koji su se bavili ovom tematikom preneli su tu vest, opisali me kao novog šampiona i našu zemlju predstavili na najlepši mogući način", objašnjava Čelik i nastavlja: "Od tada se bilding počeo uvažavati i kod nas, a tada sam i sam organizovao niz takmičenja u našoj zemlji. Bila je to ekspanzija bildinga kakva se sigurno više nikada neće ponoviti. Godine 1984. organizovao sam i Svetsko prvenstvo u Beogradu, a onda sam počeo sa proizvodnjom zdrave hrane za bildere, odnosno proteinske napitke. Par godina kasnije, očito je bilo, nekome sam zasmetao. Počele su ucene i pretnje, prozivke i druge neprijatnosti. Optuživali su me za sve i svašta, za besmislice, a 1986. godine su me i uhapsili. Po njihovim tvrdnjama, 'delovao sam mimo zvaničnih sportskih organizacija', te su me proglasili 'stranim telom u socijalističkom društvu'. Kada sam izašao iz istražnog zatvora, morao sam se povući. Bukvalno povući! Iz prostog razloga da me ne bi snašlo nešto još gore, a za dlaku sam izbegao i atentat koji je organizovan te iste godine", nerado se sjeća Čelik tih dana kada je tretiran kao disident, nepodobna osoba i neprijatelj društva, uprkos legalnosti i ispravnosti svega što je radio i činio na širenju znanja o bildingu kod nas. Petar se ipak radije prisjeća onih ljepših stvari iz tog perioda, poznanstava i prijatelja. "Sa mnogim poznatim ličnostima iz sveta ovog sporta i danas se družim i održavam kontakte. Kada je reč o Arnoldu Švarcenegeru, bilderu svih vremena, glumcu, a sada aktuelnom guverneru Kalifornije, sa njim redovno održavam veze i u kontaktu smo, mada je on sada prezauzet i sve je manje vremena za to. Upoznali smo se davne 1969. godine u Londonu, na izboru mistera Univerzuma. Kasnije smo se viđali redovno po raznim takmičenjima, a otuda se i izrodilo iskreno prijateljstvo, koje i danas traje", kaže Čelik i dodaje: "Danas, koliko ja vidim, nema tih drugarstava, te iskrenosti i sve je, nekako, izveštačeno. Sport je previše profesionalizovan, pa su i odnosi takvi. I kriterijumi u bildingu su drugačiji. Ne ceni se toliko estetika tela kao ranije. Posledica svega je činjenica da nema velikih zvezda kao što je to bilo nekada. Razlog tome je i neprirodnost, forsirano treniranje i doping sredstva koja su uzela sve više maha i na našim prostorima. U moje vreme koristili su se samo poneki, provereni proteini, dok se danas uzima sve i svašta a da se i ne zna poreklo tih sredstava."
Petar Čelik skoro da i ne zna koliko je osvojio titula, bilo to na domaćim takmičenjima ili drugim koja su osnovana širom Evrope i Amerike. Posljednji put je osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1996. godine, a ovih dana, nakon pauze od nekoliko godina, ponovo je u formi i najavljuje svoj povratak na bildersku scenu. Iako je već u 55. godini života, Petar Čelik kaže da mu to uopšte ne predstavlja problem da se takmiči, a kroz šalu dodaje da se osjeća u skladu sa svojim prezimenom.
Lepo....