Evo neznalice samo sam za tebe pretvorio u latinicu Brus Li, pravo ime Li Juen Kam (en: Bruce Lee) (27. novembar 1940. - 20. jul 1973.), američki filmski glumac. Brus Li je naširoko priznat kao najuticajniji majstor borilačkih veština 20-og veka, a mnogi ga smatraju za najvećeg i najuticajnijeg borca svih vremena. Sin kineske operske zvezde, bio je stalno na turnejama, proveo je detinjstvo u Hong Kongu, gde je igrao u nekoliko filmova. Vratio se u SAD i 1966. godine dobio ulogu u televizijskoj seriji Zeleni obad. Početkom 70ih godina 20. veka postao je popularna zvezda akcionih filmova s borbenim veštinama, uključujući Pesnicu besa (1972) i U zmajevom gnezdu (1973) iz čega je sledilo rađanje međunarodnog kulta. Njegova karijera je prekinuta iznenadnom smrću u 32. godini od edema mozga koji je dobio posle uzimanja sredstava protiv bolova. Pa ipak, njegovi filmovi ostali su popularni i veoma mnogo imitirani. Brusova dostignuća utrla su put budućim zvezdama akcionih filmova poput Džeki Čena (Jackie Chan) i Džet Lija (Jet Li). Njegov sin Brendon Li (1965 - 1993) tek što je počeo da zadobija pažnju kao zvezda akcionih filmova kada je umro nesrećnim slučajem od pucnja tokom snimanja filma Vrana.
Jedno od njegovih najvećih dostignuća proističe iz zalaganja za oslobađanje borilačkih veština od krutosti i ograničenja koje pripadanje određenom stilu pretpostavlja. On sam je koristio elemente uzete iz različitih borilačkih veština i koristio ih u svom jedinstvenom načinu borbe. Ovaj pristup je bio prvi korak u stvaranju današnjih mešanih borilačkih veština (Mixed martial arts).
Brus Li je počeo da izučava borilačke veštine u ranim tinejdžerskim godinama (14), pod učiteljem Jip Manom (Yip man). Na ovaj korak ga je navela tuča u kojoj je prošao neslavno. 1959. godine Brus se potukao sa sinom pripadnika čuvene bande Trijada. Zabrinut za sinovljevu bezbednost otac ga je poslao u Ameriku. Brus je tamo završio srednju školu i dobio diplomu Edison tehničke škole. Zatim je upisao filozofiju na Vašington Univerzitetu, gde je upoznao buduću ženu Lindu sa kojom je imao dvoje dece, Šenon (Shannon) i Brendona (Brandon).
Pristup borilačkim veštinama
Brus je smatrao da pripadanje određenom stilu borilačkih veština ograničava, kako samog pojedinca tako i borilačke veštine uopšte. Polazeći od toga da je telo svakog pojedinca drugačije(neko je mršav, neko krupan, drugi pak visok a neko nizak...) smatrao je da je nelogično da se nekoliko pojedinaca različite telesne građe bavi borilačkim veštinama u okviru istog stila, vežbajući iste tehnike ustanovljene odavno. Jer kako je sam istakao - ako svi usavršavamo isti stil, kome onda taj stil zapravo odgovara? Brus je shodno različitosti pojedinaca po pitanju fizičkih karakteristika zastupao stav da svako treba da stvori sopstveni stil koji bi mu najviše odgovarao u smislu iskorišćavanja prednosti sopstvene, jedinstvene građe, koristeći pritom elemente iz raznih stilova. Pripadanje određenom stilu je smatrao pogubnim i za svet borilačkih veština kao celinu, jer to stvara ograničenja i nepotrebna rivalstva ostavljajući svet borilačkih veština u stagnaciji zbog toga što oni koji se bave borilačkim veštinama iznova usavršavaju vekovima stare tehnike verujući u prednost svog stila nad ostalim, ostajući zatvoreni u granicama određenog sistema bez prilike za preispitivanje i napredak.
Shodno ovim shvatanjima Brus je razvio sopstveni stil, takozvani - stil bez stila, koji je u praksi predstavljao upravo to - način borbe (a i mišljenja, sasvim sigurno) oslobođen svih ograničenja. Ovaj metod borbe čije razvijanje je započeo po dolasku u SAD 1959. nazvao je Džun Fan Gung Fu (Jun Fan Gung Fu). Džun Fan je Brusovo kantonsko ime tako da Džun Fan Gung Fu znači Brusov Gung Fu. Sastojao se uglavnom od Vin Čuna (Wing Chun) uz elemente boksa i mačevanja. Brusov prvi učenik bio je džudista Džesi Glover (Jesse Glover), koji je kasnije postao njegov prvi asistent- instruktor. Svoju prvu školu borilačkih veština po imenu Li Džun Fan Gung Fu Institut(Lee Jun Fan Gung Fu Institute) otvorio je u Sijetlu. Pošto se preselio u Kaliforniju otvorio je školu u Oklandu (Oakland).
Vremenom Džun fan Gung Fu prerastao je u Džit Kun Do, što znači Put presrećuće pesnice.
Borba sa Vong Džek Menom
Pošto je došao u San Francisko, njegove teorije o borilačkim veštinama kao i činjenica da je učio ne-Azijate kineskim borilačkim veštinama stvorili su mu neprijatelje jer je učiti strance tajnama kineskih borilačkih veština tada smatrano za izdaju. 1964. zakazana je borba između Brusa i Vong Džek Mena (Wong Jack Man) koji se bavio Kung fuom Severnog Šaolina.
Po Brusovim rečima borba se svela na to da je posle početnih udaraca, jurio svog protivnika koji se na kraju predao. U besu je izbacio Džek Mena i njegovu pratnju iz svoje škole, pritom ih psujući na kineskom. Mnogi koji su videli borbu smatrali su da je Brus pobedio, ipak Vong to osporava. Ova borba imala je veliki uticaj na Lijev razvoj i pristup treningu i borilačkim veštinama. Smatrao je da je borba trajala predugo(neki od onih koji su prisustvovali rekli su da je trajala 20 minuta), zato što su tradicionalne tehnike bile suviše krute da bi bile korisne u haotičnoj borbi.
Ovaj događaj je doprineo Lijevoj odluci da razvije sistem sa naglaskom na efikasnosti, brzini i praktičnosti. Osim toga, po završetku borbe Brus je bio veoma zadihan, praktično je izgubio dah, što ga je navelo da uvede novine u svoj trening u vidu vežbi sa tegovima za snagu i trčanja za kondiciju, kao i mnoge druge metode treninga koje je iznova prilagođavao.
Fizička priprema
Brus je smatrao da veliki broj onih koji se bave borilačkim veštinama nije obraćao dovoljno pažnje na fizičku spremu. Takođe je smatrao da se suviše vremena posvećuje razvijanju veštine a premalo pripremi pojedinca za učestvovanje. Brus je bio zainteresovan za razvijanje što veće brzine i moći bez dobijanja krupnih mišića, i prema tom cilju je usmeravao svoj program treninga sa tegovima. Stalno je eksperimentisao često menjajući elemente svog treninga, i zbog ove činjenice ne postoji precizno određen Brus Lijev metod treninga koji bi svi oni zainteresovani mogli da koriste.
U početku(1965) Li je koristio jednostavan program koji su mu preporučili dva prijatelja koji su se bavili bodibildingom. On se sastojao od osnovnih, višezglobnih vežbi poput benč presa, čučnjeva i olimpijskog dizanja.
Brus je obraćao posebnu pažnju na razvijanje trbušnih mišića, koje je smatrao za jednu od najbitnijih mišićnih grupa za borca. Li je smatrao da bukvalno svaki pokret zahteva određen stepen rada trbušnih mišića. Ono što je možda još važnije je to da trbušnjaci služe kao štit za rebra i vitalne organe.
Kardio-vaskularne vežbe su takođe bile stalan deo Brus Lijevog treninga -one su bile značajan faktor u održavanju njegove telesne masti na rekordno niskom nivou od 1.4 procenta (poređenja radi, osobe čiji su nivoi telesnih masti oko 4% ili niži imaju tela koja se smatraju izuzetno definisanim).
Ishrana
Brus Li je osim treningu bio veoma posvećen i svojoj ishrani. Po dolasku u Sjedinjene Države, Brus se zainteresovao za zdravu hranu i trudio se da unosi samo ono što će koristiti njegovom telu. Zbog ovoga je na primer, veoma retko jeo peciva jer ona u odnosu na neke druge vrste hrane sadrže previše praznih kalorija (sadrže uglavnom proste ugljene hidrate). Nekoliko puta na dan, uzimao je visoko-proteinsko piće napravljeno od mleka u prahu, ledene vode, jaja, ljuski od jaja, banana, biljnog ulja, brašna od kikirikija i čokoladnog sladoleda. Takođe je pio sopstvene sokove sastavljene od povrća i voća, jabuka. celera, šargarepa... spremljenih u blenderu.
Brus je povremeno jeo meso i konzumirao velike količine voća i povrća. U kasnijim godinama postao je znalac o vitaminima i svaki dan je određivao sebi tačnu količinu vitamina A,B,C,D,E.
Brus Lijevi podvizi
Brzina Brus Lijevog udarca sa udaljenosti od 90cm. bila je 5 stotinki.
Brus je izvodio sklekove na jednoj ruci koristeći samo 2 prsta.
Brus je mogao da probije vreću od 70 kilograma jednim sajdkikom.
Brus je mogao da baca zrna pirinča u vazduh i da ih zatim hvata u letu koristeći štapiće za jelo.
Brus je mogao da probije neotvorenu konzervu Koka-Kole prstima (ovo je bilo u vreme kada su se konzerve pravile od čelika mnogo tvrđeg od današnjih aluminijumskih konzervi).
Citati brus Lijevih prijatelja o njegovim podvizima
Deni Inosanto - "Brus je bio zainteresovan samo za snagu koju je mogao odmah da pretvori u moć. Sećam se jednom prilikom smo se ja i Brus šetali plažom u Santa Monici. Odjednom se taj ogromni bodibilder pojavio prolazeći pored, I ja rekoh brusu - Čoveče pogledaj ruke onog momka. Nikada neću zaboraviti njegovu reakciju, rekao je "Da, krupan je ali, da li je moćan?"
Čak Noris - "Li, kilo po kilo, je svakako bio jedan od najjačih ljudi na svetu, i sigurno jedan od najbržih."
Džesi Glover - "Brus bi uzeo bučicu od 31kg. jednom rukom i podigao je do lateralne pozicije, u ravni sa ramenom i zatim bi je zadržao u tom položaju nekoliko sekundi. Niko drugi koga sam poznavao nije mogao ni da je podigne dotle, a kamoli da je drži."